Uz gardijske brigade, u HV-u su postojale i profesionalne vojne specijalne postrojbe. Prva skupina takvih postrojbi bile su Specijalne postrojbe Glavnog stožera HV-a – SPGSHV (bojna „Zrinski“, bojna „Frankopan“, bojna „Ban Jelačić“, bojna „Kralj Tomislav“, bojna „Matija Vlačić“…). Njihovo djelovanje tijekom Domovinskog rata bilo je vrlo važno, iako se u javnosti djelomično o tome zna, zbog toga što su specifične vojne zadatke obavljali najčešće na neprijateljskom teritoriju u tajnosti (izviđačko-obavještajno djelovanje, diverzantski napadi…). Druga skupina ovih postrojbi bili su Diverzantski odred Glavnog stožera HV-a (DOGSHV), Izvidničko-diverzantska satnija Glavnog stožera HV-a (IDS GSHV), IDS zbornih područja HV-a i tako dalje.
Treća skupina tih postrojbi bile su diverzantske postrojbe Hrvatske ratne mornarice (HRM) koje nastaju u listopadu 1991. kada je ustrojen diverzantski odred HRM-a. Tijekom 1994. godine od pripadnika Lakojurišne brigade vojne policije i SPGSHV-a ustrojena je postrojba Prvi hrvatski gardijski zbor (1. HGZ), a unutar njega postrojba jačine brigade Hrvatski gardijski zdrug (HGZ), u kojem se nalazila Bojna za specijalna djelovanja. U sklopu MUP-a od samog početka Domovinskog rata postojale su postrojbe specijalne policije. U početku su postojale antiteroristička jedinica (ATJ) „Lučko“ i jedinica posebne namjene (JPN) „Rakitje“ koja je postala okosnica budućeg HV-a. Tijekom 1991. godine stvaraju se postrojbe specijalne policije pri svakoj policijskoj upravi (PU) većih gradova, a od početka 1995. godine u svakoj županiji. U ratu su policijske specijalne postrojbe korištene najčešće u vojnim zadacima gdje su imale važnu ulogu. U postrojbama specijalne policije PU MUP RH sastav je bio podijeljen na stalni profesionalni i pričuvni sastav koji je zajedno djelovao na bojištu.
Tijekom Domovinskog rata i djelatno-pričuvni sastav HV-a odigrao je veliku ulogu, poglavito 1991. godine kada je profesionalnih postrojbi bilo premalo da bi se moglo uspješno zaustaviti velikosrpsku agresiju na svim pravcima. Čak su se iskazali u oslobodilačkim operacijama „Otkos 10“ na Bilogori i „Orkan 91“ u zapadnoj Slavoniji. Zajedno s profesionalnim postrojbama HV-a i specijalne policije, djelatno-pričuvni sastav sudjelovao je do kraja rata u svim većim akcijama, bitkama, a u operaciji „Oluja“ bio je najbrojniji sastav HV-a. Isto tako postojali su sastavi HV-a djelatno-ročnog sastava prije svega u centrima za obuku ročnika, u brigadama u kojoj su se provodila završna obuka ročnika, HRZ-u i PZO-u, HRM-u. Na neprijateljskoj strani VRS je tek za vrijeme akcije „Maslenica“ spoznao da su im potrebne profesionalne postrojbe nestacionarnog tipa da bi se mogli nositi u borbi s takvim postrojbama HV-a. Sredinom ožujka 1993. zapovjednik vojske RSK Mile Novaković zapovijeda ustrojavanje lakojurišne brigade „Vojvoda Vuk“, ali do njena ustrojavanja ne dolazi zbog otpora i neshvaćanja važnosti uloge takve postrojbe od tadašnjih viših zapovjednika postrojbi VRSK, iako su naoružanje i oprema bili dostavljeni od VJ-a, uključujući i helikoptere SA-341/342 GAZELA. Sličan je primjer zakašnjelo osnivanje Korpusa specijalnih jedinica VRSK krajem svibnja 1995., koji je trebao biti sastavljen od većinskog profesionalnog sastava u njegovim postrojbama.
Kako smo pobijedili u Domovinskom ratu, 1. dio
