Svatko ima neku prvu filmsku uspomenu, bio to cijeli film ili, vjerojatnije, možda tek filmski prizor koji se trajno usjekao u pamćenje. Autor ovoga teksta iz najranijeg djetinjstva pamti upravo jedan takav kraći filmski prizor. Kroz prašnjave, uske rovove ispunjene vojnicima i leševima poginulih, pod nesnosnom vrućinom mladi vojnik panično trči i pokušava prenijeti zapovijedi s jednoga na drugi kraj bojišnice, neposredno prije početka iščekivanog napada na neprijateljske položaje. U to vrijeme nisam znao ni ime glumca ni naslov filma koji gledam. Znatno kasnije, negdje nakon drugog ili trećeg gledanja shvatio sam da je taj mladi glumac Mel Gibson, za mene već „onaj glumac“ iz omiljenog „Mad Maxa“. Tu sam negdje saznao i naslov samoga filma, dovoljno zvučnoga da bi se iz njega mogli razaznati vrijeme, mjesto i širi povijesni okvir radnje filma. Prizor kojega sam se sjećao bio je sa samoga kraja filma „Gallipoli“, epske ratne drame Petera Weira, jednoga od najznačajnijih australskih redatelja i pripadnika generacije koja je s prijelaza sedamdesetih na osamdesete u australskoj kinematografiji bila prozvana „novim valom“, a domicilnu je kinematografiju učinila relevantnom u globalnim okvirima. Nakon što je tijekom sedamdesetih mijenjao žanrove i formu te postigao velik uspjeh s nadrealnom dramom „Picnic at Hanging Rock“, Weir je kanio snimiti film o australskim postrojbama u Prvome svjetskome ratu, tematizirajući pritom neku od velikih bitaka iz 1916. ili 1917. godine. Kako nije imao razrađenu ideju čime se točno baviti, prilikom posjeta Europi na nagovor je suradnika obišao autentične lokacije na Galipolju, što ga je ponukalo da se odluči za neuspjelu Dardanelsku ekspediciju, fokusirajući se na ulogu i žrtvu australskih vojnika tijekom tih devet paklenih mjeseci, do povlačenja u siječnju 1916. godine. Weir je želio prikazati cijeli proces koji su vojnici prošli, od novačenja, obuke i odlaska u rat kao simboličke emancipacije mlade države od nekadašnje matice, pa sve do evakuacije s Galipolja i kraha cijele ekspedicije, obuhvaćajući razdoblje od pune dvije godine. Inicijalna ideja s vremenom se drastično promijenila jer su redatelj Weir i scenarist David Williamson uvidjeli da početnim, poprilično širokim i opsežnim konceptom neće uspjeti precizno pogoditi poantu koja je tragične događaje na Galipolju učinila jednim od ishodišnih mjesta u suvremenoj australskoj povijesti. Posljedično, u potpunosti su izmijenili inicijalnu ideju i odlučili narativ graditi na „buddy buddy“ odnosu dvojice glavnih likova, svojevrsnih arhetipskih utjelovljenja australskoga duha, koji se sprijatelje neposredno prije novačenja. Weir tako uvodi lik mladog, ozbiljnog i treningu predanog Archyja (Mark Lee), koji živi pod paskom ujaka Jacka (Bill Kerr) i u slobodno vrijeme sudjeluje na lokalnim trkačkim natjecanjima...

Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne povijesti od 5. rujna na svim kioscima!

Ovi radnici i umirovljenici dobit će 75 eura veće mirovine: ‘Pravda koja kasni 20 godina’