U uspomenama iz rane mladosti dva su se filma, redovito gledana u obiteljskom okruženju, potpisniku ovih redaka osobito urezala u pamćenje. Premda nešto rjeđe, a potom češće nakon pojave videorekordera, za uskršnje se blagdane neizostavno skupno obiteljski gledao »Ben-Hur«. Izuzev kršćanske simbolike – ipak, Juda Ben-Hur susreće Krista – svako novo gledanje Wylerova klasika bilo je i ostalo svojevrstan obiteljski događaj. Drugi film nije ovisio o crkvenim blagdanima ili državnim praznicima. Naime svaki puta kada bi se na TV-rasporedu kojim slučajem našao »Lawrence od Arabije«, prema očevoj su se »naredbi« sve obiteljske obveze otkazivale, gosti više nisu bili dobrodošli, gasilo se svjetlo i nije postojala niti najmanja šansa da se promijeni program ili gleda nešto drugo. Zašto moj otac toliko voli taj film, isprva mi nije bilo jasno. Štoviše, film je bio zbunjujuć. Uvodni kadrovi, u kojima gledatelj iz ptičje perspektive promatra Lawrencea kako čisti motocikl i potom vozi engleskom pustopoljinom nije imao nikakve veze s naslovom filma. Štoviše, šok se dodatno pojačao u trenutku u kojemu taj isti Lawrence u trećoj minuti filma izgubi kontrolu nad motociklom, sleti s ceste i pogine. Niti je bilo Arabije niti pijeska, i još k tome glavni junak pogine na samome početku?!?
Naravno, nelinearna pripovjedačka struktura i naoko nelogičan potez bio je samo malen, ali promišljen trik. Životni put T. E. Lawrencea prosječnom je britanskom gledatelju, a i ponekom američkom, kojima je film primarno i bio namijenjen, u doba premijere ionako bio poznat, pa je taj detalj, kojim bi bilo logičnije završiti negoli započeti film, originalno scenarist Michael Wilson stavio na sam početak, odagnavši time bilo kakvu lažnu neizvjesnost oko mogućeg svršetka filma. Životopis T. E. Lawrencea ionako je bio bogat i dovoljno raznolik da je materijala dostajalo za nekoliko filmova. Rođen u Walesu, Lawrence je na Bliski istok prvi puta došao 1909. godine, s nepune 22 godine, i propješačio dobar dio Sirije razgledavajući križarske utvrde i arheološke lokalitete. Do početka Prvog svjetskog ratau nekoliko je navrata putovao u Englesku i natrag, a 1914. godine zatiče se u Kairu, gdje pristupa britanskoj vojsci, i nakon nekog vremena, zbog dobrog poznavanja jezika, običaja i lokalne kulture, dobiva zadatak otići na Arapski poluotok i izvidjeti mogu li se i u kojoj mjeri lokalna plemena ujediniti u borbi protiv Turaka. Ono što je uslijedilo u godinama nakon početka misije stvorilo je od Lawrencea živuću legendu i svjetsku senzaciju. Mladi je Englez uspio ujediniti u borbi neka od većih plemena i gerilskim načinom ratovanja nanijeti ozbiljne gubitke Turcima, te na neki način postaviti na noge ideju arapske državotvornosti i neovisnosti. Nakon završetka sukoba, donekle razočaran u britansku i francusku vanjsku politiku, vraća se u Ujedinjeno Kraljevstvo i bavi brojnim aktivnostima, te među inim uspijeva objaviti »Sedam stupova mudrosti«, autobiografsku kroniku boravka među Arapima, koje je i bila ishodišna točka Leanova film. Iz bogata životopisa Lean je izdvojio tek nekolicinu događaja koje je smatrao krucijalnima za Lawrenceovu karijeru.
Nastavak teksta čitajte u novome broju VP magazina od četvrtka 5. studenoga na svim kioscima!
