Dardanelska operacija bila je u punom jeku. Udružene britanskofrancuske snage započele su 19. veljače 1915. godine akciju u turskom tjesnacu Dardaneli kako bi otvorile put ruskom žitu i nafti u jednom pravcu, ratni materijal, a ratno brodovlje iz crnomorskih luka Odese i Sevastopolja dobilo bi pristup Sredozemlju. Sama operacija trebala je odmah umanjiti turski pritisak na Sueski kanal i kavkasko bojište te ubrzati stupanje Grčke i Rumunjske na stranu Antante, ali i utjecati na stav Bugarske! Prema tom scenariju, Središnje sile bi se dovelo u neprijateljsko okruženje i izolaciju, a novootvoreno balkansko bojište bilo bi velik uteg za Njemačku i Austro-Ugarsku.
Tursku se namjeravalo izbaciti iz rata te time dodatno olakšati prilike na Zapadnom i Istočnom bojištu, čime se namjeravalo osigurati i ubrzati pobjedu Antante. Saveznički plan predviđao je forsiranje Dardanela i zauzimanje Carigrada, koji je, prema anglofrancuskoj izjavi iz ožujka 1915., trebao nakon rata pripasti Rusiji. No, bilo je to opasno političko igranje vatrom i obećanje koje je bilo teško ispuniti jer bi se time ugrozilo talijanske interese na Sredozemlju, na čijem dovlačenju na Antantinu stranu se zdušno radilo u Londonu. Bilo bi upitno i držanje Grčke, Rumunjske i Bugarske. O tome svjedoči i podatak da se počeo zagovarati bugarsko-rumunjski savez u cilju smanjenja ruskih zahtjeva, a Italija je počela razmišljati o stvaranju balkanskog saveza.
Ključna stvar bila je ta da bi ruska flota na Sredozemlju bila u suprotnosti i s britanskim i francuskim interesima. Bio je to samo mamac kojim su saveznice Petrogradu mahale pred nosom. Obrana Dardanela sastojala se od tri utvrđene linije: na ulazu iz Egejskog mora bila je vanjska obalna linija, obrana ulaza te unutarnja linija obrane u samom tjesnacu. Cijelokupni fortifikacijski sustav brojao je 20 utvrđenja ili topničkih položaja naoružanih s 84 topa kalibra 210 do 355 milimetara, 26 topova i haubica od 120 i 150 milimetara te 28 malokalibarskih topova.
Najslabija točka bila je obrana samog ulaza u tjesnac, ali pred sam početak napada on je pojačan s 18 haubica i merzera kalibra 210 milimetara, 62 topa i haubice kalibra 105, 120 i 150 milimetara. Galipoljski poluotok branilo je 20 000 turskih vojnika, raspoređenih u manjim skupinama duž obale. Jake Antantine snage činilo je 17 bojnih brodova, jedan bojni krstaš, matični brod za hidroavione, 20 razarača i 35 minolovaca te sastavi krstarica i podmornica.
Ne propustite od četvrtka, 5.3. u prodaji novi broj magazina Vojna povijest na svim kioscima za samo 19,99 kuna.
