>> 1. dio - Srpska strana doživjela je medijski poraz

...Obrana Sarajeva na kraju 1993. godine bila je na sljedećim pravcima: Lapišnica - Trebević - Čolina kapa - Zlatište - Osmice - Golo brdo - Njevesinjska ulica - Jevrejsko groblje - Vrbanja most - rijeka Miljacka - most "Bratstva i Jedinstva" - Trg Pere Kosorića - Dinarska ulica - stadion Grbavica - Hrasno brdo - Zagorska ulica - Milinkladska ulica - brdo Mojmilo - Dobrinja - ulica Ernesta Talera - Neđarići - zgrada „Oslobo­đenja" - Stupsko brdo - Azići - Bri­ješće - Rajlovac - dio sela Zabrđe - Mijatovića kosa - Golo brdo - Žuč - Ugorsko - Hotonj - Poljine - Mr­kovići - Pašino brdo - Pionirska do­lina - Grdonj - Donje Biosko - Hre­ša - Špicasta stijena. Ove su crte obrane grada manje-više ostale ne­promijenjene do kraja opsade. Godinu 1994. obilježile su borbe na vanjskom obruču Sarajeva i to na području općine Olovo, Crnori­ječkoj visoravni, čemerskoj planini te planini Treskavici. Borbe unutar grada bit će manjega intenziteta. Srpski je napad na olovsko-vareš­kom frontu počeo 10. siječnja 1994. Selo Kruševo palo je pod srpski nad­zor, ali su 17. siječnja 1994. snage 1. korpusa snažnim protunapadom Kruševo ponovo oslobodile.

Tužan će događaj u prvoj polovini 1994. godine promijeniti nakratko vojnu situaciju oko Sarajeva. Naime, 5. će ožujka 1994. godine srpska granata od 120mm na tržnici Markale ubiti 66 ljudi, a 197 teže i lakše raniti. Prvi puta nakon početka opsade srpske snage bile su pred bombardiranjem od strane NATO-a. Međutim, zloči­nački dvojac Karadžić-Mladić po­pustit će pritiscima međunarodne zajednice koja je dala ultimatum srpskih snagama da izmjeste teško topništvo u područje 20 km od cen­tra Sarajeva. Primirje je potpisano 10. veljače 1994., i iako se nije u pot­punosti poštovalo, ipak će ovaj prekid vatre smanjiti pritisak na crte obrane Sarajeva. Također, u isto vri­jeme u Zagrebu je 23. veljače 1994. potpisan prekid vatre između Ar­mije BiH i HVO-a, a 18. ožujka 1994. godine u Washingtonu je potpisan „Washingtonski sporazum" o us­postavi bošnjačko-hrvatske federa­cije. Okončavanje rata Armije BiH i HVO-a i izmještanje srpskoga to­pništva izvan grada đalo je snagama 1. korpusa prostora za ozbiljnije na­pade na vanjskom obruču Saraje­va. Srpske snage oko Sarajeva, iako tehnički nadmoćnije, poteškoće su s popunom ljudstva imale cijeli rat što za 1. korpus nije bio problem. Nakon jake srpske ofenzive na Go­ražde snage Armije BiH pokrenule su 9. travnja 1994. ofenzivu na bje­lašničkom pravcu te probile srp­ske crte. Iako su vremenski uvjeti bili teški, veliki snijeg na Bjelašni­ci, u operaciji „Džep 94" oslobođe­ni su Moševačko brdo, sela Milo­vac, Stomarine, Poredak, Karačići, Sršljenci, Dugo brdo, Bukva, Rokoč, Hum, Budoželjac, Žižići i Šikulj­ski gaj. Primirje je poštovano u sa­mom gradu od proljeća do kasnog ljeta 1994. godine. Nakon potpisiva­nja „Washingtonskog sporazuma" osjetno se popravio logistički položaj Armije BiH, pogotovu u nabavci naoružanja i vojne opreme. Zapo­vjedništvu 1. korpusa podčinjene su izravno operativna grupa 1 „Pa­zarić", operativna grupa 2 „Visoko" i operativna grupa 3 „Vareš". Sna­ge branitelja iz grada napale su po­znato snajpersko uporište „Špicasta stijena" s objektom „Mala kula" 18. rujna 1994., no bez uspjeha.

Nakon dužih priprema snage 1. korpusa Icrenule su u ofenzivu na treskavič­ko-bjelašničkom pravcu te oslobo­dile veliki broj sela Poljice, Mlakva, Ogorjeli kuk, Čardak, Malo vratlo i Mali treskač. Napokon je oslobo­đen plato Treskavice s najvišim vr­hom Đokinim tomjem (2086 m). U narednih mjesec dana borbi na Tre­skavici Đokin toranj (ili Mala ćaba kako se još zove ova kota) prelazio je u ruke objema stranama. U veli­koj ofenzivi 1. korpusa koja je po­čela 5. studenoga 1994. snage OG-3 „Vareš" oslobodile su cijeli pla­to Nišićke visoravni i desetak sela i zaselaka na padinama čemerske planine (Šabovina, Ravne, Šehovi­ći, Hadžići, Višnjica, Hići i Korita). Ovim akcijama stvoreni su predu­vjeti za ugrožavanje putne komu­nikacije Srednje - Semizovac čiji je nadzor bio ključan za blokadu Sa­rajeva sa sjevera. Potpisano primir­je početkom 1994. godine u samom gradu prilično je poštivano...

Nastavak teksta čitajte sutra na stranicama Vojne povijesti.

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura