Fotografije iz vojske i vojne radionice te obitelji u Beču, fotografije razglednica s fronta, prsteni "Dadoh zlato za željezo" i osobni obiteljski predmeti kao što su prsteni koje je izrađivao djed Antun i preostali drveni vojnik iz kompleta drvenih igračaka
Ostavštinu donijela Mirjana Paušak, viša kustosica-voditeljica Muzeja Valpovštine
Kontakt telefon 098 99 22 054 e-mail: pausakm@net.hr
Mirjana Paušak, viša kustosica-voditeljica Muzeja Valpovštine, doputovala je iz Osijeka kako bi ispričala priču o svome djedu i digitalizirala predmete iz Prvog svjetskog rata iz obiteljske ostavštine za Europeanu. Tijekom Prvog svjetskog rata Antun Širo, Mirjanin djed, radio je kao vrsni majstor strojobravar u vojnoj radionici u Beču. Djed Antun je mobiliziran u Osijeku, dok se bavio strojobravarskim poslom i prve dvije godine rata proveo je na bojišnicama u današnjoj sjevernoj Rumunjskoj i zapadnoj Ukrajini. Dok su boravili u Beču, djed Antun je u svoje slobodno vrijeme u radionici napravio prstene za obitelj, a ostali su sačuvani sve do danas. Ručno rađeni prsteni nisu jedini prsteni koje su sačuvali jer Mirjana ima i željezne prstene koje su dobili u zamjenu za zlato, prema tadašnjoj akciji u kojoj su građani pomagali stradalnicima rata.
“Nakon rata, obitelj se vratila u Osijek, ponijevši sa sobom brojne predmete s bojišnica Prvog svjetskog rata i iz bečke svakodnevice. Baka Franciska sačuvala je razglednice koje joj je Antun slao s fronti, a imali su i brojne fotografije s prijateljima vojnicima, iz vojne radionice i obiteljskog života u Beču. Zanimljivo je kako su sudjelovali i u nacionalnim humanitarnim akcijama, pa su između ostalog sačuvali ženski i muški prsten s natpisom na njemačkom jeziku 'Dadoh zlato za željezo', kada su darovali zlato i u zamjenu dobili željezne prstene.
Djed je i sam bio spretan u radionici, pa je u slobodno vrijeme izradio prstene za baku i mamu, s njihovim inicijalima i ukrasima. Godinama je baka čuvala naslijeđe iz Beča s posebnom pažnjom i sjećam se priča koje nam je prepričavala, ali isto tako su se zatim pomalo zaboravili i pogubili u našoj obiteljskoj ostavštini, a to naša djeca i povijest ne zaslužuju. Obljetnicom i izložbom u Valpovu, prisjetila sam se da i ja imam materijale koje sam sada ponovno počela istraživati i naravno da ću rado digitalne verzije podijeliti sa svima.”
