Talijansko ratno zrakoplovstvo (Regia Aeronautica) u razdoblju neposredno prije i za vrijeme Drugoga svjetskog rata bilo je ustrojeno na sljedeći način: pet zrakoplovnih eskadri (Squadra area) bile su najveće talijanske zrakoplovne postrojbe.
Nakon ulaska Italije u rat i s osvajanjima i širenjem talijanskih vojnih operacija na sve šira područja formiraju se i regionalne zrakoplovne skupine koje pokrivaju određeni teritorij (Sicilija, Sardinija, Albanija, Grčka itd.). Ove zrakoplovne postrojbe često su svojom veličinom bile jednake zrakoplovnim eskadrama, no mogle su biti i razine manjih postrojbi.
Osnovna talijanska zrakoplovna postrojba bio je stormo (nema adekvatnog termina u hrvatskom jeziku kojom bi je imenovali), jedinica koju bismo mogli usporediti sa zrakoplovnom pukovnijom. Stormo je prema svojoj namjeni mogao biti lovački ili bombarderski. Lovački stormo dijelio se na tri skupine (Gruppo), svaka skupina opremljena je sa 24 lovačka zrakoplova, dok je bombarderski stormo sastavljen od dviju skupina s po 18 bombardera. Skupinu su činila dva jata (Squadrilia), svako s po 12 lovaca ili devet bombardera. Jata su dalje bila podijeljena na tri odjela (Sezione) s četirima lovačkim zrakoplovima ili trima bombarderima.
Dakle, lovački stormo činila su 72, a bombarderski stormo 36 borbenih zrakoplova. Svaki stormo, lovački ili bombarderski, raspolagao je još s po četiri transportna zrakoplova. Kraljevska mornarica (Regia Marina) nije raspolagala vlastitim zrakoplovstvom, međutim Talijani svoje postrojbe opremljene hidrozrakoplovima organiziraju poput Obalnog zapovjedništva kraljevskih zračnih snaga (RAF Coastal Command) te oni obavljaju zadatke izviđanja, praćenja pomorskih konvoja, traganja i spašavanja na moru, protupodmorničku borbu kao i napade na neprijateljske brodove, a ponekad čak i bombardiranje ciljeva na kopnu.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. lipnja 2018.
