Tko je bio slavni partski vojskovođa Surena?
U historiografiji danas prevladava mišljenje kako je vojna povijest već dovoljno istražena i da istraživanje na tome području više nije ''popularno'' te da treba staviti fokus na druga područja povijesti. Međutim, navedene su tvrdnje preopćenite i ne može nikako biti točna tvrdnja za svaku historiografiju, za cijeli svijet. Ono što čini povijest jesu ideje, pojedinci i događaji. Još jedna karakteristika naročito prisutna jest fenomen zaborava, zatiranja značaja određenih pojedinaca kroz povijest koji su se svojim angažmanom istaknuli u određenom razdoblju povijesti. Stoga je jedan od njih Surena, vojskovođa Partskog Carstva iz 1. stoljeća pr. Kr., koji se istaknuo briljantnom vojnom strategijom u nekoliko bitaka, među kojima su najznačajnije bitka za Seleukiju i bitka kod Harana gdje je u potonjoj porazio višestruko nadmoćnijeg neprijatelja.
Punim imenom Rustaham Suren-Pahlav (84. – 53. pr. Kr.), bio je sin Arakša, iz moćne i utjecajne obitelji Suren. O samoj ličnosti generala Surene jako se malo zna te osim Plutarhovih usporednih životopisa gotovo da i nema drugih povijesnih izvora. Što se tiče njegova imena (Surena) to mu je zapravo bila titula, što bi u prijevodu značilo zapravo heroj. Danas ime Surena i Suren je naročito popularno u Iranu i Armeniji. Plemićka obitelj kojoj je on pripadao tvorila je, uz obitelj Karen, zapravo vladajuću elitu Partske države.
Plutarh Surenu opisuje kao nesvakidašnjeg čovjeka, po bogatstvu, obiteljskom imenu i časti prvog do vladara. U pogledu hrabrosti i ambicije, kao i tjelesnih sposobnosti, prema rimskome piscu bio je iznad svih Parta svoga vremena. Plutarh nastavlja i tumači da ako bi on otišao u pljačkaški pohod u određenu zemlju, tisuću deva nosilo je njegove dragocjenosti i dvije stotine kočija u kojima su bile njegove konkubine (ljubavnice). Imao je uvijek kao svoju osnovnu postrojbu tisuću teško oklopljenih konjanika i veći broj pripadnika lake konjice (oko 10 tisuća). Uz navedeno imao je privilegiju krunidbe partskog vladara. Kada je vladar Partskoga Carstva Orod svrgnut s prijestolja, Surena ga je ponovno ustoličio i on je osvojio veliki grad Seleukiju ratujući kao prvi među jednakima među svojim vojnicima (aleksandrovski tip vojskovođe).
Iz navedenoga opisa vidimo da unatoč činjenici da je riječ o rimskome autoru, Plutarh komplimentima uistinu uzdiže Surenu visoko iznad ostalih vojskovođa svoga vremena. Uzevši u obzir razloge takvoga stila opisivanja pojedine osobe, ovdje možemo vidjeti dvostruki kriterij autora, gdje on zapravo ukazuje od kakvog je čovjeka Marko Licinije Kras izgubio u bitci kod Harana 53. pr. Kr. te koji je bio njegov položaj na Partskom dvoru, ali pored svega, Plutarh ne propušta ukazati na Surenine ''slabosti'' kao čovjeka u pogledu morala.
Uzevši u obzir sve izvore o slavnome vojskovođi možemo slobodno zaključiti da jedini događaj koji ga je zauvijek označio kao značajnu osobu u antici jest činjenica što je bio jedan od ključnih čimbenika u povijesti Rimske Republike. Pobjedom nad Markom Licinijem Krasom u bitci kod Harana 53. pr. Kr., gdje je četverostruko brojnija rimska vojska doživjela jedan od najvećih poraza iako je bila brojnija u omjeru 4:1, teško oklopljeni partski konjanici i briljantna Surenina vojna taktika odnijeli su prevagu. Surena je uskoro nakon te bitke ubijen po nalogu partskog vladara jer je prema njegovoj procjeni zadobio previše utjecaja. Ne znajući, Surena je uvelike doprinio uništenju Rimske Republike jer je ubrzo nakon bitke kod Harana Cezar pobijedio u sukobu s Pompejom. Nakon toga je uslijedila diktatura, a nakon Cezarove smrti nastupa rat za prevlast gdje Oktavijan August pobjeđuje Marka Antonija te osniva Rimsko Carstvo. U spomenutom lancu događaja Surena je jedan od tzv. ''nesvjesnih'' začetnika Rimskoga Carstva i zajedno s Markom Licinijem Krasom začetnik Rimsko-perzijskog sukoba koji će potrajati s prekidima sljedećih 700 godina.
