Začeci ukrajinske povijesti zastrijeti su maglom legendi i neprovjerenih i događaja. Čini se da je krajem 9. stoljeća vikinški („varjaški“) knez Oleg iz Novgoroda radi zaštite trgovačkih putova od napada Hazara s istoka odlučio da Kijiv (ili kako mi kažemo „Kijev“) bude njegova nova prijestolnica. Tako je nastala država koju nazivamo Kijivska Rus’ koja se s vremenom toliko proširila da je obuhvaćala golemo područje od Baltika do Crnoga mora. „Varjazi“ se s vremenom stopili s dominantnim slavenskim stanovništvom i preuzeli njihov jezik. Knez Vladimir Veliki (980. – 1015.) uveo je kršćanstvo, a njegovi nasljednici nastavili su s razvojem države. Uspostavljene su trgovačke, političke i kulturne veze s Bizantskim Carstvom i drugim europskim državama. Ipak, već krajem 11. stoljeća počinje raspadanje države na više kneževina koje do 13. stoljeća ostvaruju svoju punu samostalnost, naročito nakon mongolskih prodora koji potpuno uništavaju središnju vlast. Jedna od država nastalih dezintegracijom kijevske države bila je Moskovska Kneževina koja se 1547. godine proglašava Ruskim Carstvom. Naziv Rus’ tako se „seli“ u Moskvu, no sada kao „Rosija“ (na hrvatskom Rusija). Otkuda zapravo potječe naziv Rus’ nitko sa sigurnošću ne zna. Jedna teorija je da su se tako nazivali osvajači Varjazi, druga spominje finsku riječ Ruotsi kojom se označava Švednoga slavenskog plemena u dolini Dnjepra. Preuzimanje imena Moskvi je dobro došlo da opravda svoje kasnije imperijalističke težnje na području koje je nekadašnja kijevska država obuhvaćala. Porijeklo naziva Ukrajina također nije do kraja razriješeno. Ruski povjesničari tvrde da „ukrajina“ znači nešto kao „krajina“, odnosno „granica“, pa bi Ukrajinci bili narod koji živi na granicama Rusije.

Ukrajinci koji borave u Hrvatskoj uputili Vladi RH ova tri zahtjeva za olakšavanje njima i hrvatskoj ekonomiji