Naslovnica

Zavrjeđuju li biti zaboravljeni hrvatski vojnici poginuli u obrani domovine na Talijanskom bojištu?

Njihova slava ugasla je skupa s Monarhijom, a sjećanje na njih nastojale su iz svijesti naroda izbrisati dvije kasnije države, dvije Jugoslavije
09. veljače 2017. u 18:23 4 komentara 1456 prikaza
Talijansko bojište
Foto: Wikimedia CC

Dok zapadne zemlje dostojanstveno obilježavaju stogodišnjicu Prvoga svjetskog rata i zajedničkim komemoracijama za sve poginule vojnike ukazuju da stare razmirice više nemaju snage za započinjanje novog krvoprolića, takav primjer teško ćemo naći kod istočnih zemalja. Tu iskre starih razmirica još uvijek tinjaju, kod nekih manje, a kod nekih bukte istim žarom ili, čak, plamte i otvorenijim plamenom nego prije stotinu godina.

U tome je razlika između balkanskog i razvijenog zapadnog mentaliteta. Zapravo tu je ponajprije riječ u usmjeravanju pogleda, dok jedni gledaju naprijed, drugi svoj pogled upinju u prošlost. Pitanje historiografije također je podređeno tom smjeru gledanja pa tako jedni cijene nove činjenice, dok drugi štuju stare mitove. No indikativni primjeri poput talijanske i hrvatske historiografije, koje još uvijek nisu smogle hrabrosti započeti rat povijesnim činjenicama, već su se okrenule utvrđivanju svojih stajališta, kao da time nastoje podići bedem da činjenice suprotne strane ne mogu doprijeti do njihovih redova.

Tako ćemo s istočne strane Jadrana rijetko naići na tumačenje da Italija nije ušla u rat 1914. godine jer nije bila spremna, što je uvriježeno tumačenje na zapadnoj obali Jadrana. U prilog toj tvrdnji svakako ide činjenica da ni nakon godina ratnih priprema cijela talijanska vojna sila nije bila u stanju probiti bedem koji je čuvala jedna austrougarska vojska. A to joj nije pošlo za rukom ni tijekom cijeloga rata. Motivi zaraćenih strana bili su slični, dok su Slovenci i Hrvati branili svoje zemlje, u isto vrijeme Italija je „oslobađala talijanske krajeve“ na istočnoj obali. Tijekom rata, a još više u vremenu nakon njega, talijanska iredentistička misao ostala je utkana u većinu talijanskih historiografskih radova koji se bave temom Prvoga svjetskog rata. Tu misao i danas koriste  određeni politički krugovi Italije u cilju ostvarenja političkog uspjeha, no u primjeru Italije riječ je ipak o marginalnim političkim skupinama...

Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne Povijesti od 4. veljače na svim kioscima!

Elipso

  • Avatar nemam-pojm@
    nemam-pojm@:

    Mir i spokoj svim palim u prvom svjetskom ratu. Bilo je to doba kad vojno nesposobnima nisu dozvoljavali da stupi u brak.

  • Avatar CVETKO1
    CVETKO1:

    " Motivi zaraćenih strana bili su slični, dok su Slovenci i Hrvati branili svoje zemlje..." ! Branili ste "svoju zemlju" na Soči , u Galiciji /Poljska/ , u Srbiji /Srem/ , tijekom WW II u Staljingradu ... "Hrvatska diljem zemljinog ... prikaži još!inog šara" ! Bolji ste i od nas : "Srbija do Tokija" !

  • Avatar CVETKO1
    CVETKO1:

    "Zavrjeđuju li biti zaboravljeni hrvatski vojnici poginuli u obrani domovine na Talijanskom bojištu" ? Treba pitati Austrijance i Madjare ... mislim da su duboko zahvalni ali u sebi ... teško oni ispoljavaju "osjećanja i pijete" , dodju malo hladni !

Message