Zlatka Sever, podrijetlom iz Sutinskih Toplica, igrom slučaja rođena u Krapini, djetinjstvo je provela u rodnoj kući, sa roditeljima i bratom, uživajući u djetinjstvu i svemu onome što ono nudi. Blizina toplica znači i kupanje.
No, ne samo u toplicama već i u obližnjem potoku koji su djeca, i ona među njima, pregradili priručnim sredstvima. Tako se je najprije kupalo „pri Štefeku“, kako bi govorili, u mrzlome potoku pa onda u toplu bayensku vodu. Dječje igre pune mašte, njima samo svojstvene, a opet jednake svoj djeci svijeta. U šumi bi od granja i raslinja sagradili kuće, dućane, urede, svoj izmišljeni čarobni svijet kao iz bajke. Peseki su bila djeca, neposlušna baš kao i stvarna. Naravno, u doba pecinjaka najslađe je bilo u susjedovoj kuruzi nabrati ih i peći. Pa prve trešnje, opet nečije tuđe. Išlo se je i na najže (tavan), ovaj puta svoje, pa donijelo kobasica i špeka a iz podruma krumpira te se onda to peklo na pripremljenom žaru negdje u šumi, daleko od očiju roditelja.
Osnovnu školu polazi u Maču. Reći će kako joj je to bilo najljepše doba života. Zapravo je voljela ići u školu, imala je neutaživu želju za znanjem. Uvijek ju je zanimalo još nešto više, ne samo gole činjenice već je željela znati i što je „iza toga“. Bujna mašta stvara joj omiljenu zabavu: provodi sate na tavanu kao „kontrolor leta“ očiju uprtih u nebo i tko zna kakvih sve stvorenih situacija na njemu. Dobra učenica bila je sve samo ne dobra prema onima koji su stvarali neprilike slabijima od sebe. Znala je provocirati, „pikati“ te „harambaše“ ne priznajući takve autoritete. Nekakva urođena želja za pravicom pratila ju je od djetinjstva. Bila je advokat slabijima, nije ju trebalo zvati. Čim zaiskri, čim netko jači navali na slabijeg, eto ti Zlatke da uvede red. Tako se je kreirao karakter za cijeli život.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. srpnja 2024.
