U studenome 2016. godine označena je 500. obljetnica švicarske neutralnosti. Jedini put kada je prekršena švicarska neutralnost dogodio se za vrijeme Napoleonskih ratova iako je Švicarska tada i dalje htjela ostati neutralna. To je i potvrdila 1815. godine, piše War History.
Ako ne računamo točno 500 godina, Švicarci su bili neutralni "samo" 200 godina, što je veliki uspjeh. Međutim, zašto su Švicarci, strašni kopljanici koji su često pobjeđivali u bitkama unatoč lošim izgledima za pobjedu, odjednom pokušali stalno biti neutralni?
Odgovor možemo pronaći u velikoj bitki između Francuza i Švicaraca koja se dogodila kod Marignana u zadnjoj fazi Rata svete lige koji se odvijao između 1508. i 1516. godine.
Švicarci su tada ostvarili pobjede u nekoliko bitaka te pljačkali i zauzimali većinu sjevera Italije, uključujući i Milano koji je bio mjesto sastajanja s neprijateljskom francuskom vojskom. Francuska vojska pod vodstvom tek okrunjenog mladog kralja Franje pokušala je iznenaditi Švicarce manevrom preko rijetko korištenog i opasnog puta preko Alpa.
Švicarci su tada imali odlično pješaštvo opremljeno kopljima koje se prilagođavalo svakoj borbenoj situaciji.
Brojčano nadjačani Švicarci pokušali su sklopiti mir s francuskom kraljevskom vojskom sve dok nije stiglo švicarsko pojačanje. Švicarci su uskoro napustili pregovore te se pripremili za bitku. Imali su 22.000 vojnika nasuprot francuskih 40.000, među kojima su bili zastrašujući njemački vojnici "Landsknecht" – njemački vojnik-plaćenik u XV. i XVI. stoljeću, naoružan dugim kopljem i mačem; pripadnik dobro organiziranih pješačkih postrojba, koje su imale ustaljenu ratnu taktiku, ustroj i odoru. U tom je značenju naziv Landsknecht prvi put bio upotrijebljen 1486. za plaćenike austrijskog nadvojvode i cara Maksimilijana I. Budući da su njemačke vojnike rado vrbovali i izvan Njemačke, naziv je ušao u francuski i engleski jezik u obliku "lansquenet". Vrhunac njihove slave i učinkovitosti bio je u bitki kraj Pavije 1525., a širom upotrebom vatrenog oružja postupno su ih zamjenjivale druge postrojbe), kopljanici te topništvo. Švicarci nisu bili zabrinuti brojevima jer su ostvarili pobjedu nekoliko godina prije u bitki kod Novare.
Netom prije bitke, kralj Franjo postavio je topništvo u sredini prve linije svoje formacije dok su konjanici bili na krilima. Švicarci su svoje pješaštvo zgusnuli jer nisu imali konjaništvo i topove. Njihova je strategija bila izravno napasti topove, zauzeti poziciju te zarobljenim topovima zapucati po Francuzima. Koliko god ovakav pokušaj zvučao neostvarivo i strašno, Švicarcima se itekako isplatio čak i u prijašnjim bitkama.
Švicarci su krenuli s napadom u zoru. Napad je bio toliko brz i silovit da je francusko topništvo imalo problema s neutraliziranjem pješaštva koje se stalno približavalo. Švicarci su zauzeli nekoliko topova te krenuli u borbu s njemačkim plaćenicima.
Navedene vojske Švicarske i Francuske tada su se natjecale za titulu najbolje borbene jedinice u Europi. Napadi francuskih konjanika ipak su kasnije odbili Švicarce.
Bitka za Marignano je bila vrlo teška borba; iako su Švicarci pretrpjeli velike gubitke, zamalo su pobijedili. Idućeg je dana bitka izgledala identično. Švicarska je taktika ostala ista, međutim francusko je topništvo sada bilo pripremljeno. Francuski su pogoci desetkovali zgusnute švicarske formacije. Disciplinirani Švicarci unatoč gubitcima nastavili su te su probili liniju topova. Nastavila se velika borba s njemačkim plaćenicima te juriši konjice i bliska topnička vatra na zgusnute formacije discipliniranih Švicaraca.
Bitka je bila izjednačena dok nije stigao francuski saveznik – Venecija. Oni su napali s boka te natjerali Švicarce u bijeg. Neprekidna topnička vatra, juriši konjanika te duga borba itekako je koštala Švicarce. Izgubili su gotovo polovicu svojih vojnika dok su Francuzi izgubili 5000 ljudi. Kraj bitke rezultirao je određenim ugovorima. U ugovoru je bila navedena klauzula "vječni mir" u kojoj je bilo navedeno da se Francuzi i Švicarci nikada neće boriti jedni protiv drugih te da neće sklapati savezništva s međusobnim neprijateljima. Ugovor je trajao čak do Francuske revolucije. Švicarski su se plaćenici borili s vremena na vrijeme, ali je takvih događaja bilo vrlo malo.
Tijekom stoljeća, švicarska je neutralnost postajala sve jača te danas Švicarska zabranjuje svojim građanima da se bore u stranim ratovima. U moderno doba poslan je određeni dio mirovnih snaga te je srušeno nekoliko aviona iznad Švicarske u Drugome svjetskom ratu.
Švicarci su uspjeli zadržati svoju neutralnost (osim u vrijeme Napoleona) jer su na odličnom prirodnom položaju. Uski planinski prolazi bili bi veliki zalogaj čak i za moderne vojske. Švicarci su rijedak primjer neutralne zemlje koja je ostala izvan svih ratova čak nekoliko stoljeća.
>>Papinska švicarska garda 1506. godine
Nemaju susjede Srbijance!!!