Guidobald von Starhemberg (1657. - 1737.), član stare austrijske velikaške obitelji koja je izrodila mnoge zapažene i utjecajne ljude na bečkom dvoru, bio je vrlo istaknuta vojna figura i jedan od značajnih habsburških vojskovođa na prijelazu iz 17. u 18. stoljeća.
Obitelj Starhemberg vuče svoje korijene iz Štajerske, a prvi poznati član bio je Gundaker, koji se spominje između 1092 i 1112. kao jedan od vazala štajerskog vojvode Otokara VI. Za vrijeme Tridesetogodišnjeg rata, točnije 1643., car Ferdinand III. je zbog zasluga dao Heinrichu Wilhelmu von Starhembergu titulu grofa. Sam Guido pripadao je drugoj grani loze, stariji rođak bio mu je Ernst Rüdiger von Starhemberg, branitelj Beča i kasnije predsjednik Dvorskog ratnog vijeća (Hofkriegsrat), kao i Ernstov polubrat Gundacker, jedno vrijeme predsjednik Dvorske komore (Hofkammer).
Turski ratovi
Guido je, u službi vojvode Karla Lotarinškog, sudjelovao u borbama protiv Osmanlija na Dunavu, gdje je vojvoda pokušavao zaustaviti njihovo nadiranje prema Beču. Pretrpjevši teške gubitke u srpnju 1683. kod mjesta Petronell, nedaleko od Beča (gdje je smrtno ranjen i stariji brat princa Eugena Savojskog, Ludwig Julius), Starhemberg se sa snagama pod svojim zapovjedništvom povukao unutar zidina habsburške prijestolnice, gdje je pomagao svom ujaku Ernstu Rüdigeru u obrani.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. travnja 2022.