Dok je još trajao rat između Engleske i Nizozemske, Louis XIV. je nastavio s prijedlozima o podjeli španjolske Nizozemske, osobito nakon smrti španjolskog kralja Filipa IV. (1605. – 1665.).
Njegovom smrću otvorilo se i pitanje nasljeđa španjolske krune, jer je kraljev sin iz drugog braka, rođen malo prije njegove smrti, bio bolestan psihički i fizički te se smatralo da neće živjeti niti godinu dana. Filip je imao i dvije kćeri, iz dva braka, Mariju Terezu iz prvog, koja je bila udana za Louisa XIV., i Margaretu Terezu, drugog, ženu cara Leopolda I., koje su se po udaji odrekle prava na španjolsko prijestolje. Louis je pokušavao izboriti poništenje odricanja svoje žene kako bi imao pravo na zaposjedanje španjolske Nizozemske i želio je, prije nego iskuša vojno rješenje, isprobati sva diplomatska.
Pozivajući se na lokalni zakon o devoluciji, koji je propisivao da djeca iz prvog braka imaju prednost pred onima iz drugog, čak i ako se radi o muškom potomku (francuski kralj nije imao nikakvog pravnog osnova interpretirati svoje zahtjeve uz pomoć tog zakona, jer se on nikad nije primjenjivao na dinastičko nasljeđivanje), on je u svibnju 1667. s vojskom ušao u španjolsku Nizozemsku. Car Leopold I. je bio bijesan, no nije mogao učiniti ništa jer su mu prilaz blokirale njemačke kneževine u savezu s Louisem. Zapanjeni brzinom francuskog prodora, Charles i de Witt sklopili su Trojni savez sa Švedskom u siječnju 1668.
Dok je penzionar bio zabrinut za južne granice svoje zemlje, jer je bilo očito da se Francuskoj ne može vjerovati, u Engleskoj je poraslo antifrancusko raspoloženja nakon ove invazije. Međutim, engleski kralj je također očekivao i neke ustupke od de Witta. Tražio je da se njegova nećaka, Williama III., postavi na položaj stadholdera. To bi značilo de Wittovu kapitulaciju pred zahtjevima koji bi doveli do situacije protiv koje se on borio tijekom cijele svoje političke karijere: restoracija Oranga i smanjivanje utjecaja, kako njega osobno, tako i republikanskog aparata vlasti. Penzionar će na manje ustupke Williamu pristati tek 1668. kad je ovaj dobio mjesto u vijeću Zeelanda, a dvije godine kasnije i u Državnom vijeću. Posredovanjem Trojnog saveza završen je Louisev Devolucijski rat: mirom u Aix-la-Chapelu Francuska je dobila dvanaest naselja u španjolskoj Nizozemskoj, uključujući gradove Lille i Tournai. Na početku rata francuski bi se kralj teško zadovoljio ovakvim dobicima, no budući da je u međuvremenu s carem Leopoldom I. postigao dogovor o podjeli španjolskog nasljeđa, barem trenutno mu je i to dostajalo. Još se tinta na tom ugovoru o miru nije ni osušila, a Louis XIV. je već osmišljavao plan za napad na Nizozemsku, kako bi joj se osvetio što mu je u ključnom trenutku okrenula leđa i prišla Trojnom savezu. To se i dogodilo nekoliko godina kasnije, 1672. godine.
