Ernst je bio nezakoniti sin kneza Petera von Mansfelda, guvernera vojvodstva Luksemburg u španjolskoj Nizozemskoj (današnja Belgija).
U ranoj mladosti, kao katolik, služio je od 1594. u habsburškoj vojsci gdje je dogurao do čina konjičkog satnika, da bi 1603. prihvatio viši položaj koji mu je pomuđen u vojsci Protestantske unije, kada je prešao na luteranstvo. Ratovao je u Italiji na strani savojskog vojvode protiv Španjolske, a na početku pobune čeških staleža protiv cara i Tridesetogodišnjeg rata, uz vojvodino odobrenje, stavio im je svoju pukovniju na raspolaganje.
Uskoro je postao najopasniji i najuporniji, ako ne i najuspješniji, habsburški neprijatelj u početnim fazama rata. Odmah po početku ratnih djelovanja zauzeo je Pilsen (Plzen), no kod Zablata je doživio poraz. Nakon katastrofe na Bijeloj Gori, Mansfeld se morao povući iz Plzena, ali već 1622. uz pomoć Danaca opremio je novu vojsku za Fridrika V. s namjerom da od okupacijskih snaga oslobodi njegovu Falačku. Ponovno poražen od Tillyja, odustao je od tih planova te se povukao u Nizozemsku gdje je relativno uspješno ratovao na strani pobunjenika protiv Španjolaca.
Godine 1624. godine Mansfeld je otišao u Englesku podići vojsku za novu antihabsburšku koaliciju i, iako 1625. godine nije ništa postigao, on i njegovi saveznici osmislili su odvažnu strategiju za sljedeću godinu: dok se danski kralj Kristijan IV. borio protiv Tillyja u Donjoj Saskoj, a erdeljski knez Gábor Bethlen napao Ugarsku, Mansfeld je krenuo na Češku. Suprotstavio se carskom generalu Albrechtu von Wallensteinu, međutim, nije uspio prijeći Elbu kod Dessaua i okrenuo se prema Ugarskoj, s Wallensteinovim i postrojbama bana Jurja Zrinskog za petama. Daleko od svoje baze i posve demoraliziran vijestima o Kristijanovu porazu od Tillyja u bitci kod Luttera (27. kolovoza 1626.), Mansfeld je potpisao primirje s carem, namjeravajući se vratiti u Englesku preko Venecije, ali je na putu umro. Unatoč brojnim porazima, Mansfeld je pokazao izuzetan uspjeh u održavanju vojski na okupu i tako pokazao istinitost svog gesla: "Rat hrani rat."
Onovremeni zapisi navode kako je Mansfeld umro u Rakovici, no ne zna se točno kojoj, onoj kod Karlovca u Hrvatskoj ili Rakovici u Bosni i Hercegovini. Mjesto su njemački pisci navodili kao Urakovitz, Wrakovitz i Rakovitz, a mađarski povjesničar Nikola Istvanffy Ràkova. U svakom slučaju, Mansfeld se nije uspio dočepati mletačke teritorije, no pokopan je u Splitu.
Ernst von Mansfeld, Antony van Dyck. Regionalgeschichtliche Sammlungen der Lutherstadt Eisleben Grafik [VK2 7867]
Izvor: FB stranica Laurus Leslaeana
