Vladati Jemenom je kao plesati na zmijskim glavama“ – izjava je to Alija Abdullaha Saleha, nedavno ubijenog „vladara“ Jemena kao i izvrsne knjige Victorije Clark koja analizira povijest nasilja, sukoba i nestabilnosti u modernom Jemenu u proteklih 100 godina. Saleha sam titulirao kao „vladara“ upravo iz razloga što je u posljednjih 30 godina Jemenom vladao kao diktator koji pleše na zmijskim glavama u zemlji znanoj kao „arapski Vijetnam“.
U takvoj vrsti plesa najgore slijedi kada pjesma završi, a Salehov je ples završio posljednjom pjesmom 4. prosinca prošle godine kada su ga likvidirali tzv. Hutiji – istodobno povijesni neprijatelji i donedavni saveznici. U ovakvom kraju jednog diktatora bila je sva simbolika njegove vladavine koja savršeno oslikava povijest Jemena i trenutačno stanje kaosa koje vlada, kao i svu kompleksnost situacije, što je onemogućilo međunarodno posredovano rješenje krize.
Pogrešno je govoriti o jemenskoj krizi kao o jednom ratu. Ovdje je riječ o više ratova s različitim motivima i uzrocima. Za pregovaračkim stolom UN-a i drugih posrednika te u široj javnosti sukob se često prikazivao kao sukob dviju zaraćenih strana referirajući se na Saleha i Hutije te Hadija i druge saveznike s primjesom posredničkog rata Saudijske Arabije i Irana te američkog rata protiv terorizma. Koristeći ovakve perspektive nije iznenađujuće da rješenja nema jer je američki rat protiv terorizma jedino činjenično stanje stvari s jasno definiranim subjektima i politikama u Jemenu u ovom trenutku.
Posrednički rat Rijada i Teherana perspektiva je koja je u javnosti i medijima preuzela primat među glavnim karakteristikama sukoba, pogotovo nakon izlaganja Nikki Haley o iranskom balističkom projektilu korištenom u napadu na Saudijce koje je Teheran nazvao bizarnim. Iako je teza o jemenskom Hezbollahu dosta diskutabilna, ona je neizostavna za analitičke perspektive obzirom na povijest posredničkih sukoba i uloge velikih sila u državi.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. veljače 2018.