U današnje vrijeme, kada pratimo rat u Ukrajini i način sadašnjeg ratovanja, mi smo to već imali prije gotovo 30 godina, a ništa od toga nije iskorišteno, a imali smo stručne ljude i entuzijaste, doista velika šteta.
Zato smo imali „stručnjake“ koji su to vrlo jednostavno anulirali i uništili. Tako svoj tekst završava Dubravko Halovanić, autor glavne teme ovog broja, o bespilotnoj letjelici koja je svoj ratni put odslužila na području tadašnjeg Zbornog područja Karlovac, a Halovanić je bio jedan od sudionika svega toga. Kako piše, ideja o nekom aviončiću koji bi iz zraka snimao neprijateljske položaje kao i njihovu neposrednu blizinu javila se već sredinom 1992. godine. Halovanić je opisao kako je ta letjelica na kraju konstruirana, tko je sve u tome sudjelovao, gdje je sve letjela, a ključnu je zadaću odigrala u operaciji „Oluja“. Halovanić potvrđuje: „Bilo kako bilo, ova nam je letjelica donijela puno značajnih podataka, koje inače ne bi nikada doznali i ne bi se mogli adekvatno pripremiti za planirane aktivnosti u VRO “Oluja”.
Uz sve ove informacije u tekstu, jako su vrijedne i fotografije priložene uz tekst, kako ljudi koji su s letjelicom radili, tako i snimke koje je sama letjelica načinila i tako pomagala Hrvatskoj vojsci na terenu. I posebna zanimljivost za kraj, nakon spajanja Zbornog područja Karlovac i Zbornog područja Zagreb, 1. travnja 1996. godine u 1.Zborno područje Karlovac, letjelica sa vozilom preraspodijeljena je 202. PZO trbr po zapovijedi tada st. brig. Drage Lovrića, zamjenika zapovjednika, gdje joj se gubi svaki trag! Halovanić s pravom ogorčeno zaključuje: “Očito u toj brigadi nije bilo potrebnog znanja i htijenja za uporabu ove BL pa nikada nije uporabljena, oprema je nestala a vozilo prenamijenjeno za druge zadaće.” Inače, Halovanića je na ovaj tekst ponukao naš nedavni članak o našim bespilotnim letjelicama u Domovinskom ratu. Ne samo da je nevjerojatno da to znanje i tehnika kasnije nisu dalje korišteni, nego se na sve to nadvio i zaborav, kao da se o tome ne treba ili ne smije pisati.