IZ NOVOG BROJA

Križarski ratovi - Templarski pogled, Zapad i Outremer

Foto: Wikimedia Commons
Križarski ratovi - Templarski pogled, Zapad i Outremer
15.02.2018.
u 10:40
Bernardova odluka o izabiranju najužih vrata i najstrmijem putu do kraljevstva nebeskoga u Citeauxu pokazuje čistoću njegova poziva.
Pogledaj originalni članak

Tri godine nakon dolaska u Citeaux Bernard je osobno poveo 12 drugih redovnika i s njima utemeljio samostan u šumovitoj dolini Warmwoodu, koja je bila poznata kao utočište razbojnika i pljačkaša, a koju im je darovao grof Champagne, Hugo. Dolinu su nazvali novim imenom – Dolina svjetlosti, odnosno Clairvaux. Sami su raščistili zemlju te izgradili crkvu i pripadajuće stanove. Clairvaux je uskoro privukao mnoštvo gorljivih mladih vjernika.

U 21. st., kada se redovnike promatra uglavnom kao čudake na margini društva, teško je razumjeti kako je toliko mnogo pripadnika društvene elite odabralo život ispunjen samoodricanjem. Iako ne trebamo dvojiti kako je svatko od njih iskreno vjerovao da se odaziva Božjem pozivu, trebamo imati na umu da su izdanci plemićkih kuća, ili čak nižih plemićkih obitelji, dugo vremena prije i nakon toga mogli birati hoće li otići u rat ili posvetiti život molitvi, dakle, između ratovanja i crkvene službe, grimiza i crnine.

Dakle, osjećajan mladić, sklon dubokome razmišljanju ili, jednostavno, nesklon nasilju i krvoproliću, vjerojatno je slijedio savjet svoje pobožne i ljubljene majke o prihvaćanju vjerskoga poziva. Čini se da je to bio slučaj s Bernardom i njegovom majkom Aleth iz Montbarda. Oni koji su ušli u mnogo pristupačnije samostane poput onoga u Clunyju mogli su sanjati o karijeri crkvenoga upravitelja ili državnika, a možda čak i pape, poput Oda iz Lageryja. Neki od njih težili bi stipendiji i daljnjem školovanju – Stephen Harding bio je veliki znanstvenik koji je revidirao tekst latinske Biblije, pri čemu su mu židovski rabini pomogli prevesti hebrejski tekst Staroga zavjeta.

Bernard iz Clairvauxa osuđuje „iskvarenost“ Clunyja

Bernardova odluka o izabiranju najužih vrata i najstrmijem putu do kraljevstva nebeskoga u Citeauxu pokazuje čistoću njegova poziva. Ona također odaje određenu samospoznaju – kako je sam rekao, njegovu strastvenu, čak nasilnu prirodu mogao je ukrotiti samo strog život nalik onomu cistercita. Takvu Bernardovu prirodu potvrđuje njegova svađa s opatom Clunyja, Petrom Časnim zbog nekoga mladog redovnika.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. veljače 2018.


 

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.