U vrijeme snažnoga pomorskog poleta u 16. stoljeću Nizozemska se razvila u najjaču gospodarsku europsku silu. Nizozemskom je vladalo sedam ujedinjenih nizozemskih provincija, čije je stanovništvo pretežno bilo protestantske vjeroispovijesti. Nakon abdikacije rimsko-njemačkoga cara Karla V. Habsburgovca, Nizozemska je pripala španjolskoj grani Habsburgovaca.
Zemlju je zahvatio snažan revolt nakon što je španjolski kralj Filip II. htio Nizozemcima nametnuti katoličanstvo. Pobuna je počela 1566. godine, nakon što je Filip II. silom htio uvesti inkvizicijski sud u Flandriju. Bitke za oslobođenje od španjolske vlasti vodile su se uglavnom oko gradova-tvrđava. Ne uspijevajući suzbiti pobune, kralj Filip II. bio je prinuđen poslati u Nizozemsku vojsku od 10 000 vojnika predvođenu vojvodom od Albe. Opći ustanak u Nizozemskoj započeo je u travnju 1572. godine kada su nizozemske snage oslobodile grad Brille. Time je pobuna koja je započela 1566. godine prerasla u osamdesetogodišnji rat koji je zaključen 1648. godine Vestfalskim mirom. Tada je Nizozemska podijeljena na sjeverne provincije (Republika Ujedinjene Nizozemske) i južne pokrajine (Belgija), koje su ostale pod španjolskom vlašću, a koje će u revoluciji 1830. godine proglasiti neovisnost.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u travnju 2019.