KOLONIJE

Pad Njemačkog Kameruna

Foto: Wikimedia Commons
Pad Njemačkog Kameruna
19.03.2018.
u 07:14
Prije izbijanja Prvoga svjetskog rata njemačke su snage u koloniji brojile manje od 2000 vojnika. Do sredine 1915. godine taj se broj povećao na otprilike 6000.
Pogledaj originalni članak

Njemačka je 1884. godine osnovala afrički protektorat Kamerun (nazvan po istoimenoj rijeci) u jeku velike Utrke za Afriku, okupacije, podjele i kolonizacije afričkog kontinenta od strane velikih europskih sila. Prije izbijanja Prvoga svjetskog rata njemačke su snage u koloniji brojile manje od 2000 vojnika.

Do sredine 1915. godine taj se broj povećao na otprilike 6000, ali i to je bilo mnogo manje od savezničkih snaga jer je Francuska Ekvatorijalna Afrika mogla mobilizirati više od 20.000, a Britanska Nigerija 7000 vojnika. Nijemci su bili suočeni s još jednim golemim problemom: nepovoljnim geografskim položajem. Kamerun se nalazio u okruženju, s obzirom da se Britanska Nigerija protezala prema sjeverozapadu, Belgijski Kongo prema jugoistoku, a Francuska Ekvatorijalna Afrika prema istoku i jugu.

Početkom rata u Europi 1914. godine njemačka je kolonijalna administracija u Kamerunu pokušala ponuditi neutralnost Britaniji i Francuskoj (što je bilo u skladu s Berlinskom konferencijom 1885. koja je uređivala odnose europskih sila u pitanjima vezanima uz njihove afričke kolonije), no Saveznici su ponudu glatko odbili pa su već 25. kolovoza 1914. britanske snage ušle u Njemački Kamerun iz triju smjerova, napredujući prema Mori (na sjeveru Kameruna), Garui (središnji Kamerun) i Nsanakongu (na jugu).

Prvi je okršaj kod Garue završio njemačkim povlačenjem, ali je sam grad ostao u njemačkim rukama, a Saveznici nisu uspjeli zauzeti ni njemačku utvrdu u Mori, već su je stavili pod opsadu koja je trajala do samog kraja kampanje u Kamerunu. Bitka kod Nsanakonga završila je, pak, iznenađujućom njemačkom pobjedom, no njemačka je pozicija ipak bila dugoročno neodrživa. U rujnu 1914. Nijemci su minirali ušće rijeke Kamerun kako bi zaštitili Doualu, najveći grad i trgovačko središte kolonije, ali grad je ipak prisiljen na predaju savezničkim snagama 27. rujna, a uskoro je uslijedila i okupacija ostatka obale.

Početkom 1915. godine većina se njemačkih snaga, izuzev onih u Mori i Garui, povukla u brdovitu unutrašnjost zemlje, a cijelo proljeće te godine Nijemcima je polazilo za rukom zaustavljati i odbijati savezničke napade. Sredinom godine Britanci uspijevaju zauzeti Garuu, što je oslobodilo savezničke snage u sjevernom Kamerunu i omogućilo daljnje napredovanje u unutrašnjost kolonije. Početkom 1916. godine zapovjednik njemačkih snaga Carl Zimmermann zaključio je da je kampanja izgubljena, s obzirom na nadiruće neprijateljske snage i sve slabiji njemački otpor pa su se njemački vojnici i civili povukli u neutralnu španjolsku koloniju Rio Muni, otkuda ih je većina prebačena natrag u Europu. Posljednji se njemački garnizon predao 28. veljače, čime je završena opsada More. Još prije okončanja borbi Britanija i Francuska dogovorile su među sobom podjelu Kameruna pa je Britanija dobila jednu petinu teritorija, dio koji se nalazio uz nigerijsku granicu, dok je Francuska dobila Doualu i središnje visoravni, većinu nekadašnjega njemačkog teritorija. Takva je podjela prihvaćena i na mirovnoj konferenciji u Versaillesu 1919. godine: novoosnovana Liga naroda povjerila je mandat nad tim područjem Francuskoj i Britaniji.

Francuski Kamerun stekao je neovisnost 1960. godine kao Republika Kamerun, dok je Britanski Kamerun nakon održavanja UN-ova referenduma 1961. godine podijeljen između Nigerije i Republike Kamerun.

Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u veljači 2018. godine.



 

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

DU
Deleted user
00:23 21.03.2018.

Imate li u planu obraditi temu njemackog otpora u istocnoj africi? Meni je osobno to najzanimljiviji dio rata u kolonijama.