Područje današnje Kraljevine Nizozemske naseljavaju Kelti, a potom i germanska plemena od 9. do 3. stoljeća prije Krista. Tijekom Galskih ratova Rimska vojska do 59. godine prije Krista uspijeva prodrijeti u južni dio Nizozemske do rijeke Rajne na čijim obalama grade obrambeni zid, tzv. limes. Tijekom 3. stoljeća poslije Krista započinje prodor Franaka na područje Nizozemske koji je u 8. stoljeću potpuno osvojio Karlo Veliki te je uključio u sastav svoje velike države. Nakon smrti Karla Velikoga i podjele Franačkog Carstva 843. godine područje Nizozemske ulazi u sastav Istočne Franačke (današnja Njemačka). Vladarska kuća Burgundije uspijeva nasljeđem, ženidbenim vezama te snagom oružja do sredine 15. stoljeća zavladati područjem Nizozemske. Međutim, ubrzo Nizozemska, nakon sklopljenog braka između cara Svetoga Rimskoga Carstva Maksimilijana I. i burgundske kraljevne 1477. godine, ulazi kao nasljedna zemlja u sastav Svetoga Rimskog Carstva. Iduće stoljeće mira donosi gospodarski prosperitet i Nizozemska postaje jedan od najbogatijih dijelova srednjovjekovne Europe. Sve se mijenja nakon abdikacije cara Svetoga Rimskog Carstva Karla V., 1555. godine, kada Nizozemska, po nasljednom pravu kao burgundska nasljedna zemlja, dolazi pod vlast Kraljevine Španjolske.
Ubrzo španjolska nesmiljena gospodarska eksploatacija te ograničavanje prava slobodnih nizozemskih kraljevskih gradova dovodi do ustanka nizozemskog građanstva pod vodstvom Wilhelma Oranje-Nassaua koji 1579. godine proglašava savez sedam pokrajina Nizozemske („Utrehtska unija“). Nakon dvije godine borbi sa Španjolcima, 1581. godine Unija proglašava neovisnost od španjolske krune...
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne povijesti od 5. listopada na svim kioscima.
