Napad snaga Južne Karoline na Fort Sumter smatra se početkom rata između Unije i Konfederacije, iako su neprijateljstva počela davno ranije.
Sjever je bio siguran da će svoju vojnu nadmoć realizirati u kratkom roku, dok je Jug vjerovao da će odlučan otpor i veliki gubici odvratiti Sjever od dugog vođenja rata, te će pristati na odcjepljenje jedanaest država i priznati Konfederaciju. Nijedna strana nije mogla ni sanjati da će rat trajati pune četiri godine, uz upotrebu svih raspoloživih sredstava s obiju strana. Nitko od Južnjaka, a ni veći dio Sjevernjaka nije mogao vjerovati da će neki sjevernjački generali, uz dozvolu političkog vodstva, rat voditi tako nemilosrdno, dotad neviđenom brutalnošću prema civilnom stanovništvu. Nitko na Jugu nije očekivao da će se uništiti kompletna socijalna, ekonomska, politička i kulturna struktura Juga ni da je to krajnji cilj nove brzorastuće i ekonomski posve suprotno posložene države.
Rat koji je izbio vodio se novim oružjem i na novi način. Napadi jedinica vršeni su pretežno vatrenim oružjem koje se tijekom rata sve više moderniziralo, a rijetko hladnim oružjem. Taktika borbe s vremenom se mijenjala, željeznica i općenito brzina transporta dobivala je na značenju, a resursi su zamjenjivali hrabrost i sposobnost na ratištu. Na početku je Sjever to previđao, te je snage koncentrirao na jednom frontu, što je Konfederaciji omogućavalo uspješno pariranje. Čim se shvatilo da napad na više frontova istovremeno razvlači snage Juga i tako im onemogućuje efektivnu obranu na više mjesta istovremeno, uz bezobzirno postupanje prema civilnom stanovništvu Juga koje je dosljedno podržavalo snage Konfederacije, premoć Unije došla je do izražaja. Sve se to događalo postupno, pa obostrana želja za što skorijim završetkom ratnih operacija i rješavanjem sukoba na političkoj razini u trenutku početka oružanih neprijateljstava više nije bila ostvariva. Sve su političke odluke stoga bile povezane s oružanim sukobima na terenu. Za vrijeme rata dviju sukobljenih strana na trima frontovima – Istočnom: između Atlantika i gorskog masiva Appalachia, Zapadnom: između Appalachia i toka rijeke Mississippi te Transmisisipskom: zapadno od te rijeke – u četiri godine vodilo se više tisuća vojnih sukoba i prepada na komunikacije. Najveće bitke vodile su se na Istočnom ratištu zbog koncentracije velikih vojnih snaga i činjenice da udaljenost glavnih gradova Unije i Konfederacije nije iznosila više od 130 km. Naime, obje su strane računale da će padom protivničkog glavnog grada na tom prostoru, koji je bio obostrano važan zbog broja stanovnika te prisutnosti glavnog administrativnog središta, rat brzo završiti. Kad je Sjever uvidio da to nije moguće, odlučio je postupno voditi rat preko drugih dvaju frontova, što mu je dalo prevagu, ali i uzrokovalo ogromno prolijevanje krvi na Zapadu. Velikih bitaka bilo je u svakoj fazi rata i na svim frontovima.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. studenog 2024.