Oduševljenje koje je zahvatilo područje Južne Karoline na dan proglašenja nezavisnosti i odvajanja od Sjedinjenih Država 20. prosinca 1860. do 1. veljače 1861. godine proširilo se na još šest država juga.
Mississippi, Florida, Alabama, Georgia, Louisiana i Teksas uz Južnu Karolinu tvorilo je sedam prvih država nove Konfederacije, a pratilo ga je masovno dobrovoljno javljanje svih slojeva bjelačkog stanovništva u njene vojne postrojbe. Primarni i najvažniji cilj rata, koji se neizbježno približavao, unatoč pregovora i napora za kompromis i mirno rješenje krize, bio je osigurati područje nove države od eventualnog napada sa sjevera. Da će do toga doći već se naziralo, ali da će dugo trajati nije vjerovao nitko, ni na jugu ni na sjeveru. Da bi naglasili svoju odlučnost u stvaranju nove države Kongres novoformirane Konfederacija je 6. ožujka 1861. odobrio izabranom povjerenstvu pozivanje 100 000 jednogodišnjih vojnika dragovoljaca, koji bi u slučaju napada bili pozvani u njenu obranu. Navala dragovoljaca bila je tolika da se u tom razdoblju moglo primiti dvostruko više ljudi, ali nedostajalo je svega što je za formiranje vojske bilo potrebno. Osim naravno dobre volje i općeg zanosa. Tako jedna Južnjakinja opisuje: „Dan kad se Georgia odvojila od Unije bio je dan divljeg oduševljenja u Romei (grad u Georgiji). Nije bilo nikakve preporuke ili pripreme za slavlje. Nepoznati ljudi su se grlili, rukovali i međusobno se tapšali po leđima, čestitajući jedan drugome, te diskutirali puni entuzijazma. Naravno starije i mudrije sijede glave gledale su na svu tu radost sa rezervom ili lošim predosjećajem, ali cjelokupni osjećaj bio je opća radost i oduševljenje“. Vjerovalo se da je dovoljno pokazati odlučnost u zadržavanju svojeg teritorija da bi Unija priznala odvajanje i Konfederaciju kao zasebnu državu. Na opće naoružavanje i dugoročni rat nitko nije ozbiljno računao. Tome u prilog govorilo je i to što su se rubne robovlasničke države, Virginija, Arkansas, Sjeverna Karolina, Teeneesse, Missouri, Kentucky, Maryland i Delawere odbile pridružiti Konfederaciji, želeći pregovorima riješiti nastalu krizu, kao što je to već bilo riješeno u tridesetim godinama, kad je Južna Karolina već donijela odluku o odvajanju. Njihov je uvjet bio da ni jedna strana ne poduzme oružane napadačke namjere na pojedinu državu, kao ni provokaciju koja bi do toga dovela.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. studenog 2023.
