Završavajući privremeno seriju eseja o temama iz Američkog građanskog rata“ (udaljenog od tog imena isto kao kad bi hrvatski Domovinski rat nazivali građanskim, ali prisiljeni smo zbog uvriježenosti tog imena tako ga zvati), osvrnuti ćemo se na njegovu refleksiju u današnjici uz usputno spominjanje činjenica koje su podrobno razrađene u skoro izlazećoj knjizi „Južnjački san“.
Kao prvo i najvažnije pitanje je, jesu li južne države imale pravo na odvajanje i formiranje Konfederacije, iz kojega odgovora proizlaze svi oni događaji i osobe spominjane u prethodnim člancima te današnji potezi vladajuće američke elite? Osvrnuti ćemo se u prvom redu na događaje iz sadašnjosti, a koji su refleksija davno proteklih ratnih događaja. Spomenuti ćemo više od sto godina razdoblja nacionalnog koncenzusa o uvažavanju obje strane bez obzira na njihove stavove. Usprkos potpunog poraza Juga, prevladavalo je međusobno razumijevanje te povijesno ujedinjenje i jačanje američke federacije, da bi promjene koje su nedavno uslijedile ponovno podijelile naciju na dva dijela. Abraham Lincoln s pravom je cijenjen zbog svoje briljantnosti u želji za postizanjem svojih ciljeva, suosjećanja sa pobijeđenim protivnikom, humorom i predanosti Sjedinjenim Državama u postizanju slobode i pravde za sve, nakon postignute pobjede.
Poveo je naciju u krvavi „građanski rat“ kako bi održao sustav vlasti uspostavljen Ustavom SAD-a. Ali kako je Lincoln razumio Ustav? Lincoln je po potrebi stalno namjerno kršio osnivačke odredbe Sjedinjenih Država. Sve dok on nije došao na vlast držalo se premise da savezna vlada ne smije upotrijebiti oružanu silu, u sprječavanju odvajanja jedne države od federacije, već da se pregovara dok se ne pronađe kompromis. Tako je prevladana kriza 1830 - 1832. kad je to namjeravala učiniti Južna Karolina. Također se smatralo da temeljne građanske slobode u pobuni može suspendirati samo Kongres, a ne samo predsjednik, te da savezna vlada nema ovlasti nad ropstvom u državama u kojima ono postoji. Kao predsjednik, Lincoln je odlučno raskinuo sa svim tim postavkama, ignorirajući Ustav. Prije „građanskog rata“, Ustav se shvaćao kao kompromisni pakt i dogovor između država koje je omogućio formiranje i funkcioniranje Unije. Tek nakon Lincolna i njegove izmjene po želji pobjednika na Ustav se počelo gledati kao na sveti tekst - transcendentnu izjavu najviših ideala nacije. I tu se dolazi do činjenice da je jedanaest robovlasničkih država (ne smije se zaboraviti da je pet robovlasničkih država ostalo u Uniji), koje su se odvojile, formirale Konfederaciju 1861. godine, imale ustavno pravo na to na način kako je zamislio James Madison, koji se ponekad naziva "Otac Ustava", sudjelujući u njegovoj izradi.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. siječnja 2024.
