Prva partizanska tenkovska brigada

Pri vrhovnom stožeru partizanskih snaga (Vrhovni štab NOV i POJ) - Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije nalazile su se savezničke misije uz čiju su pomoć uspostavljene veze sa savezničkim snagama u Italiji i Sovjetskom Savezu. Saveznici su oružjem i različitim vojnim materijalom pomagali partizanske snage na Balkanu od polovine 1943. godine.

Nakon sporazuma s Churchillom, početkom 1944. godine, ta je pomoć znatno povećana pa su Britanci odlučiti opremiti jednu oklopnu brigadu partizanskih snaga. Nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. na stranu saveznika prešlo je nekoliko stotina Slovenaca i Istrana mobiliziranih u talijanskoj vojsci. Među njima bilo je i onih zarobljenih u sjevernoj Africi. Uz njih, u Italiji je bilo ondašnjih jugoslavenskih državljana, većinom Hrvata iz Dalmacije, interniranih u talijanskim radnim logorima. Zatim, saveznici su brodovima i transportnim avionima prevozili partizanske ranjenike na liječenje u Italiju, pa su među njima regrutirani borci za buduću brigadu.

Nakon sporazuma o osnivanju tenkovske brigade, iz Jugoslavije je stiglo nekoliko grupa partizana, među kojima i njih 94 iz Tenkovskog bataljuna Glavnog štaba Operativne zone NOV i PO Hrvatske. Sveukupno je skupljeno oko 1200 ljudi koji su u travnju 1944. brodovima prevezeni u Egipat u britanski kamp za obuku u Katadbi, 45 km jugozapadno od Kaira.

Nakon završene obuke, pripadnici buduće tenkovske brigade vraćeni su u Italiju u kamp Gravina di Puglia, oko 50 km od Barija, gdje ih je dočekalo deset američkih dotrajalih lakih tenkova M3 A1 “Stuart”, na kojima je organizirana dodatna obuka. Potkraj srpnja u brigadu pristižu prvi američki tenkovi M3A3 “Stuart”, britanski oklopni automobili AEC Mk II, gorivo, streljivo i ostala potrebna oprema. Potkraj kolovoza brigada je premještena na otok Vis i ondje podijeljena na “sjevernu” i “južnu”. Jedna četa sjeverne grupe tenkovske brigade prevezena je 22. listopada britanskim brodovima za potporu 26. diviziji pri zauzimanju Splita. Ostatak sjeverne grupe iskrcan je iz brodova u oslobođenom Splitu.

Već 27. listopada sjeverna grupa djeluje prema Kaštelima i Trogiru. Ispred Šibenika, kod sela Borje, u noći sa 27. na 28. listopada izgubljen je prvi tenk. Potiskujući 246. njemačku pješačku diviziju i četnike prema Kninu, brigada kod Debeljaka gubi još tri tenka, a u neuspjelom napadu kod Konjevrata još četiri. Od 25. studenoga tenkovi podupiru 8. korpus u napadu na Knin, gdje je uništena 246. divizija. U borbama su izgubljena 4 tenka i jedna oklopna kola. Od uništenih i oštećenih vozila poslije su popravljena četiri M3A3 i dva AEC-a. Južna grupa iskrcala se u Dubrovniku 3. studenoga 1944. godine kao potpora 2. korpusu u borbama za Hercegovinu. Od naoružanja imala je 25 tenkova, 12 oklopnih automobila, 28 kamiona i 7 ostalih vozila. U nekoliko pokušaja zauzimanja Bune i mosta na istoimenoj rijeci izgubljen je jedan tenk, a tri su oštećena. U neuspjelom napadu na Široki Brijeg 28. studenoga izgubljen je još jedan tenk. U borbama oko Nevesinja 30. studenoga u tenkovskoj borbi protiv 2 “Panthera” (vjerojatno zarobljenih sovjetskih tenkova T-34/76) i 4 “Fiata” (taljanskih tenkova Ansaldo M14/41 ili M15/42) iz sastava 212. samostalne njemačke bojne, uništen je jedan “Stuart” i oštećen jedan AEC. U siječnju 1945. u borbama za Čapljinu izgubljena su tri “Stuarta”, a u borbama za Mostar još tri. Poslije zauzimanja Knina obje tenkovske grupe sudjeluju u borbama zauzimanja Širokog Brijega 7. veljače i Mostara 14. veljače, u kojima je uništen jedan “Stuart” i oštećeno njih deset.

Nakon tih borbi brigada je povučena u Šibenik, gdje se popunjava novom opremom i ljudima. Tada je povećana na 75 tenkova, 23 oklopna automobila, 14 protutenkovskih topova, 57 i 75 mm, 5 njemačkih četverocijevnih topova 20 mm, 120 kamiona i oko 1600 ljudi. Od 16. do 28. ožujka brigada napada istočnu Liku i zauzima Bihać, izgubivši ukupno 8 tenkova, 2 AEC-a, i ima 25 poginulih i 40 ranjenih. U borbama za Gospić izgubljena su dva “Stuarta” i unišen jedan “Fiat”. U borbama za zauzimanje Rijeke i Ilirske Bistrice od 16. do 27. travnja uništeno je pet “Stuarta”, a jedan je oštećen. Ujutro 3. svibnja dio partizanskih “Stuarta” ulazi u Trst, a dio sudjeluje u borbama protiv njemačkog 97. korpusa, koji je 7. svibnja položio oružje i rat je za brigadu bio završen. 

Osnovana sa 56 lakih tenkova, 24 oklopna automobila, 50-ak kamiona, 9 motocikala...

Na dan osnivanja, 16. kolovoza 1944., u sastavu brigade bilo je 56 lakih tenkova, 24 oklopna automobila, 42 kamiona nosivosti 3 tone, 2 kamiona od 1,5 tone, 8 lakih terenskih kamioneta od 0,75 tona, 6 cisterni za gorivo i vodu, 2 oklopljena izviđačka automobila, 8 lakih terenskih vozila Willy’s Jeep i 9 motocikala. Brigada je imala 3 bojne tenkova i četu oklopnih automobila. Svaka bojna imala je jednu bitnicu britanskih protutenkovskih topova - ukupno 8 britanskih 57 mm i jedan njemački 75 mm. S obližnjeg otpada mehaničari su uspjeli osposobiti 3 zastarjela tenka M3A1 i 9 motocikala. Na kraju je imala 1400 ljudi.

Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u svibnju 2011. godine.