Johan Moses Browning patentirao je 1890. godine strojnicu koja je djelovala na načelu posudbe plinova. Naime, dio pritiska nastalog ispaljenjem metka iskorišten je za izbacivanje prazne čahure i ponovno zapinjanje udarne igle koja je aktivirala sljedeći metak. Sve dok je okidač pritisnut, ciklus se ponavljao, odnosno dobivena je takozvana automatska (brza) paljba.
Godine 1900. Browning se odlučio za drugačije djelovanje strojnice. Energija eksplozije baruta koji izbacuje metak i koju strijelac osjeća kao povratni trzaj oružja, iskorištena je za ponovno zapinjanje udarne igle trzajem cijele cijevi s jednakim učinkom – automatskom paljbom. Iako je svoj izum odmah patentirao, Browning je tek 1910. proizveo prvi prototip strojnice koju je neuspješno predstavio američkoj vojsci. No kako je u veljači 1917. godine Amerika ušla u Prvi svjetski rat, vojska je pozvala Browninga da demonstrira svoju strojnicu. Ispred vojne komisije u jednom rafalu ispalio je iz strojnice 20.000 metaka bez ijednog zastoja. Impresionirana viđenim, vojska je naručila 45.000 novih strojnica kalibra 7,62 mm koja je postala M1917A1, odnosno poznatija kao Browning 30-cal machine gun (ako se pomnoži 0,30 sa 2,54 cm, koliko iznosi jedan inč, dobije se 7,62 mm).
Na osnovi iskustava iz Prvog svjetskog rata, Browning se odlučio za konstrukciju teške strojnice koja je u svojoj osnovi bila povećana strojnica Browning 30. Odlučio se za kalibar 50, odnosno 12,7 mm. Međutim susreo se s neočekivanim problemom. Nikako nije mogao riješiti problem čahure buduće strojnice. Tada mu je jedan američki časnik nabavio metak njemačke protutenkovske puške kalibra 13 mm poznate kao Mauser T-Gewehr, koju je on potpuno kopirao. Namjena prve njemačke protutenkovske puške bila je probijanje oklopa prvih tenkova tako da se tada koristila najvećim mogućim kalibrom, veličine zrna i čahure, i to tako da pri opaljenju strijelcu ne slome rame. Te su puške na udaljenosti od 300 m probijale oklop debljine 15 mm. I upravo je takav metak izabran za novu tešku strojnicu.
Browning je metku 12,7 mm prilagodio konstrukciju nove strojnice posebice postavivši u nju težu cijev. Godine 1921. izrađena je prva teška strojnica koja će u američkom katalogu naoružanja s vremenom postati Browning 50-cal machine gun M2. Prve strojnice imale su vodeno hlađenje cijevi. Imat će ga i dalje, ali se Browning odlučio i za inačicu teške strojnice M2 sa cijevi hlađene zrakom zbog čega će im za trećinu povećati masu, odnosno težinu. Ta danas nama najpoznatija i najviše proizvođena teška strojnica, koja je na obje strane korištena i u nedavnom Domovinskom ratu postala je M2 HB (HB – engl. Heavy Barell, odnosno teška cijev).
Nova teška strojnica imala je strahovitu zaustavnu snagu i u trenutku bi izbacivala protivničkog vojnika iz stroja i to na daljinama do 5000 metara, a protiv zrakoplova bila je djelotvorna do 2500 metara. Do kraja Drugoga svjetskog rata proizvedeno je ukupno 1.968,596 teških strojnica M2. Strojnice su upotrebljavale i kopnene, i pomorske, i zračne snage. Primjerice, bombarderi B-17 „leteće tvrđave“ nosile su za obranu 12 strojnica M2, a lovački P-47 „Thunderbolt“ 8 strojnica prilagođenih za ugradnju u napadne rubove krila. I danas američke snage koriste M2 u Afganistanu za naoružavanje lakih vozila s različitim vrstama metaka. Te se strojnice, zaštićene metalnim štitom, mogu vidjeti na krovu terenskih vozila Humber. S daljinskim ciljnikom zabilježeni su pogoci Talibana na udaljenostima većim od 2000 metara. Rekorder je jedan američki vojnik sa pogotkom na udaljenosti od 2650 metara.
Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u travnju 2011. godine.
"Humber", "daljinski ciljnik"??? Super tekst i onda ovakvi gafovi...