Psihodelično putovanje do srca tame

Budući da su u posljednja dva mjeseca odgođene sve premijere novih filmova, trenutno nema novih naslova ratne ili povijesne tematike koje bismo predstavili čitateljima. Zato je ovo izvrsna prilika da se prisjetimo nekih starih klasika, filmova koje smo nekako izbjegavali zato što su ih svi već pogledali i teško ih je predstaviti u novome svjetlu.

Ali upravo su stari klasici toga vrijedni jer su njihove vrsnoće bezvremenske, a s vremenom samo još više dobivaju na kvaliteti i pokazuju zašto ćemo im se zauvijek diviti. Jedan je od tih filmova „Apokalipsa danas“, ne samo jedan od najboljih ratnih filmova, nego i zasigurno jedno od najboljih filmskih ostvarenja uopće. Coppolina psihodelična vizija Vijetnamskoga rata, prikaz svih ludosti i mana toga rata te neponovljive uloge Martina Sheena i Marlona Branda rezultirali su davne 1979. godine remek-djelom. Kao što je pukovnik Kurtz u filmu od sebe stvorio kult ličnosti i smatrao se nekom vrstom boga, na isti način „Apokalipsa danas“ ima status mita, jer svaki aspekt ovoga filma predstavlja nedostižan vrh. Režija, gluma, kamera i „soundtrack“ obično u filmovima igraju veliku ulogu, no u ovome slučaju međusobno se nadopunjuju i stvaraju rijetko viđeni spektakl.

Dotaknuti se svih razina koje čine „Apokalipsu danas“ toliko dobrim filmom težak je zadatak zato što su svi ti elementi isprepleteni i međusobno se nadopunjuju. Krenimo od samoga putovanja koje je u filmu simbolično na nekoliko načina. Satnik Willard (Martin Sheen) duševno je pogubljen vojnik američke vojske, koji iako više ne podnosi rat, on mu daje smisao i razlog da živi dalje. Jedino što ga može spasiti od ludila i opijanja alkoholom do smrti je novi specijalni zadatak, koji mu srećom i dolazi.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. lipnja 2020.