Izbijanjem Prvoga svjetskog rata, u srpnju 1914. godine, Jadran i njegova istočna obala postali su poprištem ratnih zbivanja, a ulaskom Italije u rat, u svibnju 1915., rat se širi i na zapadnu obalu Jadrana.
Cijelo područje današnje hrvatske obale u periodu Prvoga svjetskog rata bilo je u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Austrougarska ratna mornarica ozbiljniji razvoj započinje tek nakon pada Venecije 1797. i mirovnog sporazuma s Napoleonom kada Habsburgovci preuzimaju vlast nad Venecijom i bivšim posjedima Mletačke Republike na istočnoj strani Jadrana. Od tada Habsburška Monarhija užurbano radi na stvaranju pomorske sile, a veliku većinu njezine mornarice čine upravo Hrvati. Do početka Prvoga svjetskog rata austrougarska ratna mornarica imala je dvije pomorske tvrđave, Pulu kao glavnu ratnu luku i Kotor. Snažna utvrđenja ratnih luka u kombinaciji s minskim poljima učinili su ove luke toliko sigurnima da se protivničko brodovlje nije ni usudilo poduzeti ozbiljnije napade na njih. Geografske predispozicije Pule omogućavale su nadzor nad sjevernim Jadranom, dok je Kotor osiguravao krajnji pomorski jug Monarhije. Eventualna djelovanja na srednjem Jadranu bila su moguća u kratkom roku iz obje ratne luke. Prirodne karakteristike istočnog Jadrana, poput razvedene obale i planinskog masiva koji dijeli obalu od unurašnjosti, te pomoski tjesnaci i prolazi među otocima u taktičkom smislu predstavljali su lako branjivo područje...
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. veljače 2022.