IZ NOVOG BROJA

Razvoj suvremene protuterorističke i protupobunjeničke paradigme

Foto: Wikimedia Commons
Razvoj suvremene protuterorističke i protupobunjeničke paradigme
07.07.2020.
u 09:24
Nalazimo se u razdoblju stagnacije međunarodnoga terorizma iz raznih razloga, ali povijest nas je naučila da su upravo takva razdoblja služila kao savršeno vrijeme za nesmetani razvoj terorističkih taktika, tehnika i procedura u prošlosti. Najbolji primjer je razdoblje nakon kraja hladnoga rata.
Pogledaj originalni članak

Krenimo od nule. Od samoga početka. Famozni terorizam, problem poznat više-manje svakomu civiliziranom stanovniku našega planeta, možemo definirati kao uporabu nasilja protiv nedužnih civila radi ostvarenja političkih ciljeva.

Kao takav terorizam je opisan prije nepunih pedeset godina, kada je tijekom sedamdesetih godina postao nezavisna disciplina akademskoga proučavanja, a taj se proces nevjerojatno precizno poklapa s osnivanjem elitne protuterorističke jedinice američke kopnene vojske – „Delta Force“ („Combat Applications Group“ – CAG). U tome razdoblju na ovaj se fenomen počinje gledati s ideološkoga stajališta, a teroriste karakterizirati kao nihilistički nastrojene otpadnike od matičnoga društvenog bazena s patološkom težnjom nasilju, što je dosta često i istina. Posljedično, terorizam ulazi u kategoriju kriminala, i to onoga najtežeg. Na ovakvo gledanje na problem terorizma najviše su utjecali američki analitičari i vlastodršci kojima je puno jednostavnije bilo promatrati „zvijer“ za čiji su razvoj i sami dijelom krivi kroz oči kriminalne težnje pojedinaca, nego stvari staviti u sociološko-politički kontekst.

Da bismo sagledali podrijetlo terorizma u suvremenome obliku, potrebno se vratiti korak unatrag. Prije 1970-ih godina promatralo ga se u sklopu jedne druge pojave, puno raširenije i starije, čije postojanje karakterizira ljudsko društvo od samih početaka – pobunjeništva, odnosno „organiziranog pokreta stvorenog s ciljem zbacivanja ranije ustanovljene vlasti kroz korištenje subverzije i oružanog sukoba“. Kada su autori upotrebljavali pojam terorizma, često su to radili iz ideoloških i političkih pobuda ne bi li određene pobunjeničke skupine okarakterizirali kao nelegitimne i kriminalizirali ih pred svjetskom javnošću. Dva pojma promatrana su kao sinonimi, a uporaba i jednoga i drugoga ovisila je o kontekstu.

Tako su Britanci teroristima nazivali sjevernoirske, ciparske i malezijske pobunjenike kako bi naglasili njihovu nezakonitost, barem iz očiju britanskoga kolonijalnog carstva u raspadu.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. srpnja 2020. 

 

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.