Naslovnica

Razvoj suvremene protuterorističke i protupobunjeničke paradigme

Nalazimo se u razdoblju stagnacije međunarodnoga terorizma iz raznih razloga, ali povijest nas je naučila da su upravo takva razdoblja služila kao savršeno vrijeme za nesmetani razvoj terorističkih taktika, tehnika i procedura u prošlosti. Najbolji primjer je razdoblje nakon kraja hladnoga rata.
07. srpnja 2020. u 09:24 0 komentara 301 prikaza
Foto: Wikimedia Commons

Krenimo od nule. Od samoga početka. Famozni terorizam, problem poznat više-manje svakomu civiliziranom stanovniku našega planeta, možemo definirati kao uporabu nasilja protiv nedužnih civila radi ostvarenja političkih ciljeva.

IZ NOVOG BROJA Hrvatska u mirovnim vojnim misijama: doprinos međunarodnoj sigurnosti ili nacionalni rizik

Kao takav terorizam je opisan prije nepunih pedeset godina, kada je tijekom sedamdesetih godina postao nezavisna disciplina akademskoga proučavanja, a taj se proces nevjerojatno precizno poklapa s osnivanjem elitne protuterorističke jedinice američke kopnene vojske – „Delta Force“ („Combat Applications Group“ – CAG). U tome razdoblju na ovaj se fenomen počinje gledati s ideološkoga stajališta, a teroriste karakterizirati kao nihilistički nastrojene otpadnike od matičnoga društvenog bazena s patološkom težnjom nasilju, što je dosta često i istina. Posljedično, terorizam ulazi u kategoriju kriminala, i to onoga najtežeg. Na ovakvo gledanje na problem terorizma najviše su utjecali američki analitičari i vlastodršci kojima je puno jednostavnije bilo promatrati „zvijer“ za čiji su razvoj i sami dijelom krivi kroz oči kriminalne težnje pojedinaca, nego stvari staviti u sociološko-politički kontekst.

Da bismo sagledali podrijetlo terorizma u suvremenome obliku, potrebno se vratiti korak unatrag. Prije 1970-ih godina promatralo ga se u sklopu jedne druge pojave, puno raširenije i starije, čije postojanje karakterizira ljudsko društvo od samih početaka – pobunjeništva, odnosno „organiziranog pokreta stvorenog s ciljem zbacivanja ranije ustanovljene vlasti kroz korištenje subverzije i oružanog sukoba“. Kada su autori upotrebljavali pojam terorizma, često su to radili iz ideoloških i političkih pobuda ne bi li određene pobunjeničke skupine okarakterizirali kao nelegitimne i kriminalizirali ih pred svjetskom javnošću. Dva pojma promatrana su kao sinonimi, a uporaba i jednoga i drugoga ovisila je o kontekstu.

Tako su Britanci teroristima nazivali sjevernoirske, ciparske i malezijske pobunjenike kako bi naglasili njihovu nezakonitost, barem iz očiju britanskoga kolonijalnog carstva u raspadu.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. srpnja 2020. 

IZ NOVOG BROJA Budućnost ratovanja IZ NOVOG BROJA Dekapitacija kao (ne)efikasna protuteroristička strategija IZ NOVOG BROJA Sudbina kurdske državnosti: od okorjelih terorista do napuštenih strateških saveznika i natrag

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.