Godina 1942. bit će prekretnica u tome razdoblju „gerilskoga ratovanja na moru“. Naime, Kraljevska mornarica napokon je izborila situaciju, nakon što je u posljednjim dvjema godinama uspjela izdržati agresivni ritam koji joj je nametala Kriegsmarine, zahvaljujući kojoj je uspjela preuzeti inicijativu svojemu suparniku na moru.
Englezi su dobro naučili lekcije tijekom najranijih Kriegsmariborbi u operacijama protiv „SBoota“, osmislivši načine kojima su uspjeli popraviti brzinu i paljbenu moć svojih torpednih čamaca. Novi tipovi MTB-a isporučivani su s proizvodnih kapaciteta na početku 1942. godine, uključujući tu Fairmile type D, koji je mogao postići brzinu od 31 čvora zahvaljujući četirima motorima tipa Packard snage 1250 KS. Ta plovila bila su opremljena dvjema lansirnim cijevima iz kojih su ispaljivana torpeda kalibra 533 mm, a na palubi su se još nalazili top kalibra 57 mm, dva topa 20 mm (Oerlikons) i dvocijevne strojnice kalibra 12,7 mm i 7,7 mm. Upravo su se ti novi modeli torpednih čamaca pokazali znatno pouzdanijima nego što su to bili raniji tipovi britanskih torpednih čamaca.
Na njemačkoj strani operacijske aktivnosti bile su poprilično mirnije tijekom početka 1942. godine. Samo su tri nova „S-Boota“ isporučivana svaki mjesec. A to nije bilo dovoljno kako bi se zamijenilo gubitke ili oštećena plovila. S otvaranjem novih bojišnica, flotile „S-Boota“ našle su se raspršene na području od Baltičkoga mora, zone Kanala, Sjevernoga mora i Sredozemlja.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. srpnja 2020.