Škotska je u ranom srednjem vijeku postala samostalnom kraljevinom koja je s kraljevinom Engleskom dijelila zajednički otok. Nakon brojnih bitaka i ratova Engleska je na škotsko prijestolje dovela svojega kralja, ali će proći generacije prije nego na sjeverni planinski dio otoka s oštrom klimom i žestokim gorštacima stignu engleska uprava i vlast. Englezi su u priobalnim dijelovima uspjeli uvesti europski feudalizam, međutim na sjeveru Škotske razvio se lokalni tip feudalizma čiji su nositelji bili klanovi.
Gotovo u pravilu pripadnici jednoga klana nosili su jedno prezime i tvorila su ga bliža i daljnja srodstva. Od kraja 17. stoljeća jedna od glavnih škotskih gospodarskih djelatnosti bile su pljačke stoke i otmica pripadnika drugih klanova zbog ucjene, odnosno plaćanja otkupa u zamjenu za njihovo oslobođenje. U engleskom jeziku „blackmail“ znači „ucjena“ odnosno, doslovno prevedeno „crna pošta“. Kako bi vlasti tomu stale na kraj osnovale su od lojalnih klanova 1725. godine četiri kompanije naoružane milicije. Po jednu kompaniju dali su klanovi Fraser, Munro, Grant i Campbell. U današnjem suvremenom engleskom jeziku riječ „watch“ ima višestruko značenje. Kao imenica znači „ručni sat“, ali i „straža,“ a kao glagol znači „paziti“ i „gledati“.
Četiri redarstvene kompanije nazvane su „Black Watch“ što bi u spomenutom kontekstu doslovno značilo „crna straža“, međutim, to je, ustvari, značilo stražu protiv ucjena čija je zadaća, između ostalog, bilo i onemogućavanje borbi između klanova. S vremenom je „crna straža“ postala regularnom pukovnijom, 42. na armijskoj listi, koja je odjevena u britanske crvene odore uz jedan izuzetak. U to je vrijeme svaki klan imao kilt, odnosno haljinu, sa svojim prepoznatljivim uzorkom. Kako je ustrojeno nekoliko redovitih škotskih pješačkih pukovnija za njih je izrađen posebni jedinstven kilt s dominantnom plavom i zelenom bojom, kao na ilustraciji. Umjesto čakoa, kakve je nosilo na glavi ostalo linijsko pješaštvo, Škoti su nosili krznene kape. Svojim posebnim izgledom, i prije svega visokim borbenim ugledom, postali su pješačkom elitom britanske vojske s posebnom titulom „Royal Highlanders“, odnosno Kraljevski (škotski) gorštaci. U vrijeme Napoleonovih ratova od 1804.-1815. godine, škotska 42. pukovnija (42nd Royal Higlander Regiment „Black Watch“) stekla je vrlo visok borbeni ugled. Njezinih ”pet minuta“ dogodilo se u bitci kod Waterlooa kada je odbila brojne napade francuskog pješaštva i juriše konjaništva.
Ostala je do kraja bitke u bojnom redu izgubivši 311 vojnika i 47 časnika. I kasnije je jednako nastavila s borbenim uspjesima što je donijelo neslužbenu titulu najbolje britanske pješačke pukovnije i zasigurno jedne od najboljih na svijetu. Današnja britanska postrojba, koja prenosi tradiciju 42. pukovnije, gotovo je u rangu današnje kraljevske gardijske pukovnije i isključivo je popunjena škotskim gorštacima.
Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u prosincu 2011.