Varaždinska 16. pješačka pukovnija na Balkanskome bojištu 1914. godine

Vojna operacija austrougarske vojske u ljeto i jesen 1914. godine protiv Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore, definirana kao „kaznena ekspedicija“ zbog osvete Sarajevskoga atentata na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, imala je prvenstveni cilj brze i odlučujuće pobjede nad neprijateljem kako bi se sve raspoložive austrougarske postrojbe, nakon ostvarene pobjede, oslobodile za glavnu bitku protiv carske Rusije u Galiciji, današnjoj južnoj Poljskoj i zapadnoj Ukrajini.

Postrojbe raspoređene na Balkanskome bojištu bile su potrebne na Istočnome bojištu protiv brojčano jačega i materijalno bolje opremljenoga te u krajnjoj liniji opasnijega protivnika carske Rusije. Ukupno su austrougarske oružane snage, „Ballkanstreitkräfte“ – Balkanske oružane snage, na početku borbenih djelovanja u kolovozu 1914. godine imale snagu od 282 000 pušaka, 10 000 konjanika i 744 topa. Do kraja 1914. godine austrougarska vojska poslala je oko 450 000 vojnika protiv kraljevina Srbije i Crne Gore. S druge strane, srpske snage procjenjuju se na

264 000 pušaka, 11 000 konjanika i 828 topova. Međutim, kako ističe Schindler, ovim brojkama nisu pridodane neregularne, paravojne snage – „Komiti“. „Komiti“ su najvećim dijelom bili naoružani seljaci i civili koji su nosili oružje, prema današnjem kriteriju svojevrsne paravojne snage. Oni su bili brojni, i u ratnim operacijama 1914. godine svojim gerilskim načinom ratovanja nanosili su velike gubitke austrougarskim snagama. Djelovali su uglavnom u pozadini, remetili linije opskrbe i iz zasjede na glavnim i sporednim putovima pucali na neprijatelja.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. travnja 2020.