Bio je to jedan poprilično traljavo izveden zadatak, uspješan samo zahvaljujući nespretnim okolnostima, i nerazmjerno traljav u usporedbi s povijesnim i geopolitičkim posljedicama koje je ostavio na čitav kontinent. Ruta kretanja nadvojvode Franje Ferdinanda po Sarajevu 28. lipnja 1914. bila je najavljena dan ranije u novinama Bosnische Post, pripadnici Mlade Bosne koji su odlučili izvesti atentat rasporedili su se po toj ruti, no petorica su propustila priliku, a šesti, Nedeljko Čabrinović, bacio je bombu koja se odbila o nadvojvodin automobil i ranila ljude u sljedećem vozilu. Sedmi atentator, Gavrilo Princip, zauzeo je mjesto na uglu Ulice Franje Josipa, no nadvojvoda je neplanirano promijenio smjer kretanja jer je želio posjetiti ranjene u bolnici. Ali nitko to nije rekao njegovu vozaču, pa je skrenuo u Ulicu Franje Josipa, kao što je bilo ranije predviđeno. Kad su shvatili da vozač ne vozi dobrim putem, naredili su mu da se zaustavi i vrati. I tako je automobil polako, u rikverc, stigao do Gavrila Principa dovezavši mu Franju Ferdinanda kao na pladnju. Dotad su se atentatori traljavo napromašivali, ali Princip je pogodio metu koja se polako unatrag približavala njegovu revolveru.
Za to vrijeme, 1800 kilometara sjeverozapadnije od Sarajeva, u belgijskom gradiću Ypresu ljudi su mirno uživali u razdoblju zvanom Belle Epoque. Industrijski razvijene zemlje sjeverne Europe prosperirale su u desetljeću koje je prethodilo ovom danu. Kapitalizam je cvjetao. Privatne investicije su, uz pomoć znanstvenih otkrića i inovacija u tehnologiji, povećavale industrijsku proizvodnju i poljoprivredu. Iz prekomorskih kolonija stizali su jeftini prirodni resursi. U Francuskoj, čija je granica od Ypresa udaljena samo 10 kilometara, rasla je srednja klasa i stasali su radnici s novim vještinama i visokom produktivnošću. Jednako je bilo i u Belgiji, i u obližnjoj Nizozemskoj… U društvu je rastao optimizam, a umjetnici i intelektualci proglasili su “lijepu epohu”.
Pa ipak, Belle Epoque imala je i drugu, geopolitičku stranu medalje. Nadmetanje između europskih sila oko širenja kontrole nad udaljenim teritorijima stvorilo je međunarodne tenzije. Osjećaj političke nesigurnosti odveo ih je u skupu utrku u naoružavanju.
Polja smrti
Ako je i bila lijepa, jedna epoha završila je pucnjem u 1800 kilometara udaljenom Sarajevu. Ubrzo nakon toga polja uokolo Ypresa pretvorila su se u polja smrti. Pola milijuna ljudi ubijeno je na tim poljima zapadne Flandrije, a među njima i kapetan britanske vojske John Geddes. Brzo premotajmo vrijeme i 99 godina kasnije vidimo njegova šukunnećaka Davida Camerona kako, u svojstvu britanskog premijera, proteklog četvrtka šeće ulicama Ypresa u društvu njemačke kancelarke Angele Merkel. Prije stotinu godina narodi koje to dvoje lidera danas predstavlja klali su se na ovom mjestu masovno, gotovo industrijski. A danas su njih dvoje zajedno s francuskim predsjednikom i još 25 drugih premijera država članica EU odali počast žrtvama I. svjetskog rata. Prisjetili su se atentata u Sarajevu kao povoda koji je doveo do velikog rata i Ypresa kao najkrvavije fronte, ali prisjetili su se i koliko je organizacija poput Europske unije važna za mir i stabilnost u Europi.
- Vjerujem da nas održavanje summita EU u Ypresu ponovo podsjeća u kakvim dobrim vremenima danas živimo jer postoji Europska unija i jer smo naučili lekcije iz povijesti - rekla je kancelarka Merkel.
Dok su svi lideri država članica EU hodali središtem Ypresa, njemačka kancelarka jedina je odlučila prekršiti protokol i približiti se građanima na ulici koji su joj srdačno pljeskali i mahali. “Hvala vam što ste nas ugostili”, rekla im je dok se s njima rukovala. Stotinu godina nakon što je njemačka armija okupirala neutralnu Belgiju i nakon što su je Belgijci uz pomoć Britanaca i Francuza zaustavlili u Ypresu, gdje su Nijemci jednog travanjskog dana 1915. prvi put u povijesti ratovanja upotrijebili i bojni otrov, njemačka kancelarka nije samo najmoćnija osoba u Europi nego i najsrdačnije dočekana osoba u Ypresu.
- Tradicionalno, među ljudima koji dolaze posjetiti spomenike I. svjetskog rata u Ypresu nije bilo puno Nijemaca. Ali sada vjerujem da će ih biti - rekao je za Večernji list vlasnik jedne od knjižara u Ypresu, Steve Douglas. Knjižaru specijaliziranu za literaturu i memorabilije o Prvom i Drugom svjetskom ratu otvorio je prije 11 godina i zove se The British Grenadier, Britanski bombaš.
- U Ypres dolazi puno posjetitelja iz Velike Britanije, Nizozemske, Francuske, ali i iz Kanade, SAD-a, Australije, raznih dijelova svijeta. Imam osjećaj da ponajviše dolaze pripadnici “baby boom” generacije koji stare i u nekom trenutku shvate da nikad nisu bili na mjestu gdje je poginuo neki njihov član obitelji, pa odluče da je vrijeme da posjete to mjesto - kaže Steve Douglas.
Bez groba 100 tisuća vojnika
U utorak, dva dana uoči dolaska lidera EU u Ypres, u knjižari “Britanski bombaš” susrećemo jednog 80-godišnjeg Engleza koji je u potrazi za nekom ratnom knjigom. Owen Cock prvi je put u Ypresu.
- Uvijek sam bio užasnut brojem ljudi koji su ovdje poginuli. I sada kad vidim slavoluk Menin Gate uživo ne mogu se načuditi koliko je velik, a opet nedovoljan da stanu sva imena poginulih britanskih vojnika kojima se ne zna grob - kaže nam Owen Cock.
Foto: Reuters/PIXSELL
Menin Gate je slavoluk na koji je upisano 54.896 imena vojnika Commonwealtha, Britanske zajednice naroda. To su vojnici kojima se ne zna grob, a poginuli su u Ypresu i na okolnim poljima Flandrije. Broj vojnika Commonwealtha koji je u tim poljima stradao puno je veći, oko 185 tisuća, od čega na one kojima se ne zna grob otpada oko 100 tisuća, pa je stoga točno što naš sugovornik g. Cock kaže o slavoluku. Toliko velik, a nedovoljan da na njega stanu imena svih mrtvih.
Britanci i Francuzi doveli su u Ypres vojna pojačanja iz svojih kolonija, tako da su se na ovom mjestu u I. svjetskom ratu borili ljudi iz više od 50 zemalja i različitih svjetskih kultura. Već prvi pogled na imena na slavoluku Menin Gate ostavlja dojam o pola svijeta koji se tada slio u Flandriju: imena postrojbi uključuju vojnu policiju iz Burme, Assama, postrojbe francuske vojske iz raznih dijelova sjeverne Afrike…
Kad je izbio rat, Belgija je bila neutralna, ali tri njemačke armije napale su zemlju 4. kolovoza i slabašna belgijska obrana nije izdržala. Jedan po jedan grad padali su u ruke Nijemaca. Kroz Belgiju je Njemačka napadala Francusku, pa su se u obranu uključili Francuzi, a kako je Velika Britanija imala obvezu vojno braniti neutralnost Belgije tako je i London ušao u rat. Napredovanje Nijemaca je u listopadu 1914. zaustavljeno u Ypresu. Vojnici su se ukopali u rovove i, unatoč još tri masovne bitke za Ypres i puno malih sukoba do rujna 1918., front je ovdje ostao nepromijenjen. Neprekinuta linija suprotstavljenih rovova protezala se od švicarskih Alpa do Sjevernog mora u dužini od oko 800 kilometara.
Rat promijenio svijet
S vremenom su se u bitku uključili Amerikanci, koji su također izginuli oko Ypresa. Prvi svjetski rat uništio je oko 14 milijuna ljudskih života i bio je smatran velikim ratom sve dok nije došao Drugi. Odnio je sa sobom kraljeve, kajzere, careve i sultane, uništio četiri carstva (austro-ugarsko, otomansko, rusko i njemačko), promijenio kartu svijeta, natjerao Ameriku da bude otvorena za intervencije u svijetu i pretvorio je u svjetsku silu. Izrodio je rusku revoluciju, što je u konačnici odvelo svijet u hladni rat. Veliki rat uveo je pojam kemijskog naoružanja, koje su Nijemci prvi put koristili 22. travnja 1915. u Ypresu, a pojavile su se i druge novosti u obliku tenkova i zračnog bombardiranja. U četvrtak ovaj tjedan, lideri 28 država članica EU popeli su se kroz slavoluk Menin Gate i na travnatoj gornjoj razini dobili svaki po jedan porculanski crveni mak sa zastavom svoje zemlje. Jedan po jedan crveni mak zatim su zaboli u zemlju na novootkrivenoj “Klupi mira”. Stotinu godina nakon atentata u Sarajevu i početka velikih bitaka u Ypresu, riječ mir na tom je spomeniku napisana na svim službenim jezicima Europske unije. Uključujući i hrvatski.
