Revolucionarna Francuska tijekom druge polovice 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća okrenula je gotovo cijelu Europu protiv sebe. Francuska se s Napoleonom na čelu uspješno borila protiv četiriju koalicija te je uspostavila vlast u većem dijelu Europe. Godinu dana nakon što se sam okrunio za cara u pariškoj crkvi Notre-Dame, francuski vojskovođa Napoleon Bonaparte 2. prosinca 1805. pobjedom u bitki kod Austerlitza doživio je vrhunac karijere.
U „bitki trojice careva“ sudjelovali su Napoleon, ruski car Aleksandar I. i austrijski car Franjo II. Tu su Rusi i Austrijanci na bojištu ostavili 26 000 ljudi, nasuprot 8000 Francuza. Kako je raspolagao s manje vojnika, Napoleon je za mjesto sukoba izabrao brežuljkasti kraj uz cestu Beč – Brno, blizu današnjega sela Slavkov (njemački: Austerlitz). Kako bi prevario svoje saveznike, izmislio je povlačenje svojih jedinica i tako namamio saveznike da krenu u opći napad na mjestu gdje je on želio. Francuzi su zatim zauzeli uzvisinu Pratzen u sredini bojišta odakle su u jurišu probili protivničko središte. Napoleonovom pobjedom okončana je Treća antinapoleonska koalicija.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u prosincu 2019.
