Početkom 1708. godine Francuskoj se ponovno pružala prilika da preuzme incijativu u Ratu za španjolsko nasljeđe. U Španjolskoj, jedino su Katalonci podržavali Karla III; na Rajni, maršal Villars je probio Stollhofen liniju i opustošio južnu Njemačku. Ludwiga Badenskog tamo je kao zapovjednika zamijenio markgrof od Bayreutha, koji nije bio ni izdaleka sposoban kao pokojni knez. U Flandriji, maršal Vendome je okupio vojsku od 100 000 ljudi kojoj je Louis XIV naredio da se ne izlaže prevelikom riziku ulaska u bitku.
Karlo je molio brata, cara Josipa I., da u Španjolsku pošalje Eugena Savojskog kako bi mu spasio krunu. Isti su prijedlog podržale i pomorske sile, zabrinute za katastrofalan položaj savezničkih snaga u Španjolskoj.
Kraljica Ana osobno je apelirala na cara da udovolji molbi svoga brata. Marlborough je u početku bio protiv toga, jer je već prethodne godine predlagao Eugenu jednu novu ofanzivu na Moselu, ali je popustio zbog pritisaka iz Londona. Eugen nije imao veliku želju putovati u Španjolsku i samo je zbog osjećaja dužnosti bio spreman prihvatiti tog zadatka. Saznao je da je za njegovo slanje u Španjolsku posebno bila zainteresirana grupa ljudi oko predsjednika Komore grofa Salma, koji je Eugena htio zamijeniti Starhembergom na položaju predsjednika Ratnog vijeća. Ponovno uz pomoć svog pouzdanog prijatelja Wratislava, Eugen je uspio nagovoriti cara da u Španjolsku, umjesto njega, pošalje upravo Starhemberga. Princ je tako izbjegao misiju koja mu nije bila po volji i mogao nastaviti dalje sa planovima koje je već od ranije razmatrao s Marlboroughom.
U ožujku 1708. godine je otputovao za Haag i 12. travnja napokon se sreo s vojvodom od Marlborougha. Glavna tema njihovog razgovora bilo je pokretanje nove zajedničke ofenzive protiv Francuske. Eugen je u početku zastupao stav da je potrebano prevesti vojsku preko Mosela i zatim odatle napasti Francusku. Kasnije je ipak prihvatio Marlboroughov prijedlog da se napad izvede preko Flandrije, i to uz pomoć hanoverskog izbornika Georga Ludwiga, kojeg su i posjetili krajem travnja. On je trebao na Rajnu dovesti pomoćne trupe u španjolsku Nizozemsku. Georg Ludwig obećao je da će poslati 5 000 ljudi kada za to bude potrebe. Eugenije se poslije toga vratio u Beč, prethodno obećavši vojvodi da će za mjesec dana pripremiti vojsku.
Princ će ipak kasniti i to iz brojnih razloga. Sve do kraja lipnja on se mučio skupiti i opremiti obećanu vojsku, jer je novca stalno bilo nedovoljno. Novi porezi koje je car uveo izazvali su nezadovoljstvo u nasljednim zemljama i Češkoj, a ni Ugarska još uvijek nije bila umirena.
Dana 28. lipnja princ je sa 45 000 vojnika stigao u Koblenz, odakle je sa 80 000 Marlboroughovih bio pripreman marš na Flandriju. Francuzi su tamo okupili vojsku jačine 100 000 ljudi, kojom su zapovijedali maršal Vendome i kraljev unuk, vojvoda od Burgundije. Na Rajni je sa svojom vojskom ponovno stajao bavarski izbornik Maximilian Emanuel, a dio francuske vojske išao je ka Moselu pod komandom generala Berwicka. Marlborough je s neskrivenom radošću dočekao princa i njegove trupe, nalazeći se u nezgodnom i veoma opasnom položaju. Početkom jsrpnja Francuzi su zauzeli Brugge i Gent, dominirajući tako cijelom obalom južno od Antwerpena. Eugen je 6. srpnja po dolasku u kamp u Asscheu, nekoliko kilometara sjeverozapadno od Bruxellesa zatekao obeshrabrenog vojvodu, kojeg je ipak umirila njegova prisutnost i optimizam. Preostalo im je još samo da se pripreme za okršaj koji je bio izvjestan; princ je iskoristio priliku da tih dana kratko posjeti majku u Briuxellesu, koju je gubitak ostalih sinova teško pogodio. Ona je iste godine i preminula.
Dana 9. srpnja Marlborough je pokrenuo svoju vojsku. On i Eugen smatrali su najvažnijim da što prije stignu do Schelde, koja je također bila cilj i Francuzima. Oni su istog dana stigli u mjesto Oudedenaard. Eugen se vojvodi pridružio u toku dana. Zastali su kod grada Lessines, te počeli graditi most za prelazak preko rijeke Dendre. Bili su udaljeni samo 20-ak kilometara od Schelde i Oudenaarda. U noći 11. srpnja dio savezničke vojske, pod komandom general-bojnika Cadogana, dobio je naređenje da zauzme put do Schelde i tamo podigne pontonske mostove za prijelaz. U isto vrijeme, Francuzi su prelazili rijeku sjeverno od Oudenaarda, nesvjesni koliko je neprijatelj bio blizu. Kada je ujutro Vendomeu bilo jasno da je pred njim bila cijela neprijateljska vojska, izjavio je zapanjen: “Već su ovdje, kao da ih je sam vrag gonio. Takav marš je nemoguć!“ Eugenu je uspjelo cijelu svoju vojsku prevesti preko mosta, koji je štitio Cadogan. Vendome i vojvoda od Burgundije nisu napali, što je Eugenu i Marlboroughu dalo vremena da prijeđu rijeku i pripreme se za bitku.
Marlborough je zauzeo lijevo krilo ispred grada, dok je Eugen bio na desnom.
Vidjevši povoljnu priliku, Cadogan je poveo juriš na najisturenije francuske položaje, pobivši i zarobivši mnoštvo francuskih vojnika. Ostaci su pobjegli prema sjeveru. Uslijedio je juriš savezničke konjice, u borbi u kojoj se posebno istaknuo sin hanoverskog izbornika Georga i budući engleski kralj George II. Vendome i vojvoda su sad imali samo dva izbora – da se povuku ili da napadnu neprijatelja i pritisnu ga uz Scheldu. Izabrali su ovo drugo. Francuska se vojska svom silinom obrušila na desno krilo, gdje je bio Eugen. On se iznenada našao u neprilici i potrebi za pojačanjem. Pamteći njegovu pomoć u kritičnim trenucima kod Blenheima, Marlborough mu ga je poslao. Oko 6 sati uvečer, nepovoljan ishod za Francuze bio je već očigledan. Sam Vendome je sa kopljem ušao u borbu, vodeći svoje ljude u proboj. Prusi su u ovom okršaju pretrpjeli teške gubitke pokazavši ponovno veliku hrabrost. Zaprijetilo je uništenje francuskog desnog krila pa ga je Vendome pojačao jedinicama iz centra, koje ničemu nije pomoglo.
Mrak je već pao, oko 9 sati uvečer, kad je održano savjetovanje francuskih generala. Vendomeu je vojvoda od Burgundije prigovorio zbog toga što je još uvijek odlagao povlačenje, na što mu je maršal grubo odvratio da zašuti, a poslije nekoliko trenutaka donio je sudbonosnu odluku za povlačenje, predbacivši vojvodi da je od početka priželjkivao njegov neuspjeh. Francuzi su započeli povlačenje na sjever prema Gentu. Nisu više imali nikakve druge opcije osim da se drže u defanzivi cijele godine. Izgubili su oko 6 000 vojnika, dok je njih 9 000, od toga 700 časnika, bilo zarobljeno. Zasluge za pobjedu, koja je ovoga puta ipak postignuta više zahvaljujući Eugenovom vodstvu, a manje britanskim naporima, vojvoda je u pismu nakona bitke napisao da između njega i princa nema sukoba „oko podjele lovora“.
Ilustracija: Bitka kod Oudenaardea, Jan van Huchtenburg.
Izvor: https://www.facebook.com/LaurusLeslaeana
