Strah od islamske prijetnje dominirao je sredozemnim prostorom i najvećim dijelom Europe u razdoblju između 14. i 17. stoljeća. Padom mletačkoga posjeda Cipra (1570.) u ruke Osmanlija situacija na Sredozemlju nije išla u korist kršćanskoj Europi. Zbog povećanja opasnosti od Osmanlija papa Pio V. sklopio je vojni savez (Svetu ligu) u koju su osim Svete Stolice ušli Savojsko Vojvodstvo, Genoveška Republika, Španjolska i Venecija.
Do odlučujuće bitke došlo je 7. listopada 1571. kada su se na ulazu u Korintski zaljev, u blizini Lepanta, sukobile kršćanska i osmanska flota. Kršćanska flota zarobila je 117 osmanskih brodova, ubila 30 000 osmanskih vojnika i oslobodila 12 000 kršćanskih robova. Nakon bitke zaustavljeno je osmansko napredovanje, što je polako dovelo do neizbježne dekadencije Osmanskoga Carstva. Bitka zauzima veliku ulogu u povijesti Hrvata, naročito Dalmacije, koja je tada bila pod mletačkom okupacijom. Ne postoje službeni zapisi, no povjesničari procjenjuju da je sudjelovanje Hrvata u ljudstvu prelazilo brojku od 10 000, što ovaj sukob čini i jednim od najvećih hrvatskih angažmana u povijesti pomorskoga ratovanja. Ovaj okršaj ujedno je bio i posljednja velika pomorska bitka u kojoj su sudjelovale galije.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u listopadu 2019.
