Nakon Krasove smrti u Prvome trijumviratu (59. g. pr. Kr.) dolazi do sukoba između Pompeja i Cezara čime započinje Drugi rimski građanski rat (48. g. pr. Kr.).
Po završetku trijumvirskoga ugovora, Pompej je postao konzul i donio je zakone koji nisu odgovarali prokonzulu Cezaru pa mu je zabranio produljivanje funkcije i naredio mu da raspusti svoju vojsku. Nakon bitke kod Farsala 48. g. pr. Kr., u kojoj su Pompejeve snage razbijene, njegovi pristaše, optimati, počeli su se okupljati u sjevernoj Africi, a kasnije u Hispaniji, gdje su sinovi Pompeja Velikoga, Gnej i Sekst Pompej, uz pomoć Tita Labijena, regenerirali vojsku za nastavak rata protiv populista. Naime, optimati su u Senatu Rimske Republike pokušavali spriječiti ambicije vojnih zapovjednika u potkopavanju republikanske institucije i zalagali su se protiv dominacije aristokracije u rimskoj politici.
Za razliku od njih, Cezar je predstavljao populiste, koji su bili usmjereni samo na korist vlastitih interesa. Kako bi riješio problem otpora tadašnji rimski vladar Gaj Julije Cezar doputovao je u Hispaniju te problem pokušao riješiti mirnim putem, no pregovori nisu uspješno završili. Na području današnje Andaluzije, kod grada Munde, izbila je bitka 17. ožujka 45. g. pr. Kr. Uoči bitke Cezar je imao na raspolaganju osam legija, a njegovi protivnici imali su nešto više, 13 legija. Između dvaju tabora protezala se ravnica, a Pompejev tabor štitio je njegov prirodni položaj i utvrđeni grad na uzvisini. S bočnih strana Pompejevu vojsku štitilo je konjaništvo s oko 6000 ljudi. Cezar je uskoro zauzeo grad, što je pokolebalo samopouzdanje Pompejeve vojske. Gnej Pompej odlučio je premjestiti legiju sa svoje desne strane kako bi ojačao manje uspješnu lijevu stranu, i taj je čin omogućio Cezarovoj konjici da stekne prednost.
Cezar je kraj rata dočekao kao pobjednik. Prema izvorima, poginulo je više od 30 000 ljudi. Nakon bitke Cezar je uspio povratiti teritorij čitave Hispanije, a vrativši se u Rim dodijeljena mu je titula doživotnoga diktatora koja mu je omogućavala neograničenu vlast. Ovom bitkom završio je građanski rat te je uništena vojska optimata. Bila je to i posljednja bitka u Cezarovoj vojnoj karijeri.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u ožujku 2021.
