Kapitulacijom Trećeg Reicha (službeno) završeno je ratno stanje u Europi. Bezuvjetnu predaju potpisali su 7. svibnja, odnosno 8. svibnja 1945., general Alfred Jodl i general Wilhelm Keitel. Unatoč naredbi generala o polaganju oružja, manji dio postrojbi Wehrmachta nastavio se boriti, točnije dijelovi postrojbe pod zapovjedništvom feldmaršala Ferdinanda Schӧrnea – do 11. i 12. svibnja. Preostale njemačke postrojbe u Čehoslovačkoj predale su se sljedećeg dana, dok se garnizon na otoku Alderney u kanalu La Manche predao 16. svibnja. Jedna manja skupina njemačkih vojnika izgubila je radiovezu te je ostala izolirana na norveškom otoku Svalbardu sve do rujna 1945. godine.
Predaja Hrvatskih oružanih snaga u Austriji dogodila se 15. svibnja 1945., oko 16-17 sati na Bleiburškom polju, i uopće u trokutu Dravograd-Bleiburg-Slovengradec. Milan Basta, tadašnji politički komesar 51. vojvođanske divizije u sastavu Treće armije JA, koji je sudjelovao u pregovorima s Britancima oko izručenja zarobljenika jugoslavenskim oružanim snagama, piše da je sam rat završio sedam dana nakon same predaje zarobljenika.
Posljednja bitka Drugoga svjetskog rata u Europi odigrala se, međutim, na prostoru Bosanske Posavine, u trokutu između rijeke Save i Bosne te planine Vučjak i u povijest je ušla pod nazivom – Bitka za Odžak.
FOTO: Pripadnici obrane Odžaka za jednog postrojavanja
O ovoj se temi jako malo pisalo jer je jugoslavenska historiografija tematiku Drugog svjetskog rata obrađivala izrazito jednostrano i pristrano te je detaljno naglašavala samo one događaje kojima su nastojali dati legitimitet novom uspostavljenom poretku. Završetkom Drugog svjetskog rata vlast na području obnovljene jugoslavenske države preuzela je Komunistička partija Jugoslavije (KPJ). Za KPJ/SKJ interpretacija Drugog svjetskog rata predstavljala je ujedno temeljnu ishodišnu točku koja je služila ne samo kao točan opis ključnog događaja iz prošlosti nego i kao osnova legitimiteta postojećeg društvenog poretka.
Drugi svjetski rat, a time i Nezavisna Država Hrvatska kao tema, a uz to i mnoge druge tijekom povijesti, doživjela je više svojih izdanja, a dva glavna izdanja posljedica su režima te vremenskih i političkih, a pogotovo nacionalnih prilika u kojima nastaju. Dakle, prva verzija povijesti NDH nastajala je u razdoblju trajanja druge Jugoslavije, odnosno Titove Jugoslavije, a druga verzija, naravno, počinje osnutkom države Republike Hrvatske.
Stvaranjem novog državnog poretka u Titovoj Jugoslaviji, ideološkim pristupom te političkim obmanjivanjem najšire populacije bilo je neophodno za stvaranje postojećeg legitimiteta u državi. Službena interpretacija Drugog svjetskog rata temeljila se na medijskim natpisima, znanstvenoj (historiografskoj) publikaciji, memoarima, ali i objavljenoj dokumentaciji Vojnoistorijskog instituta Jugoslavenske narodne armije.
Unatoč brojnim radovima koji su objavljeni na spomenutu temu, manji broj njih je bio usmjeren, neovisno o kojoj je verziji riječ, na pojedine bitke Drugoga svjetskoga rata na prostoru Titove Jugoslavije, izuzev tzv. sedam neprijateljskih ofenziva o kojima ima podosta materijala. Posebno bitka za Odžak prošla je relativno nezamijećeno u historiografiji, a uz to je prisutan i manjak znanstvenih i objektivnih pristupa, odnosno publikacija. Mikropovijest je segment povijesti NDH kojim se bavilo malo povjesničara.
FOTO: Petar Rajkovačić, zapovjednik odžačke obrane, s pratnjom
U ovom kratkom radu pokušat će se na temelju trenutačno dostupne literature prikazati događaje i tijek zbivanja na što objektivniji i precizniji način te ustanoviti značaj pisanja povijesti od pobjednika, a uz sve to pobjednika koji upravlja u totalitarnom režimu.
Pobjedničkim prekrajanjem povijesti tzv. dan oslobođenja Odžaka slavio se 15. travnja, a partizani u grad ulaze praktički 40 dana kasnije. Sustavnih, znanstvenih i sveobuhvatnih istraživanja na ovu temu je vrlo malo, a istraživanje poput onoga Marka Babića, gdje on primjenjuje oralnu historiju, samo su iznimka, iako takva svjedočanstva treba uzeti s velikom rezervom.
Stoga je u široj javnosti navedeni događaj bio velika nepoznanica te je jedini pisani trag zabilježen u periodu Titove Jugoslavije – tekst beogradskog časopisa NIN. Časopis navodi od 1. lipnja 1975. da je: „u trenucima kada je u Berlinu Hitler već potegao pištolj da ubije Evu Braun, u času kada su naše trupe ulazile u oslobođeni Zagreb, a bataljuni Korpusa narodne obrane Jugoslavije energično se obračunavale s ostacima četničkih i ustaških snaga širom zemlje, na ušću Bosne u Savu tek su se počele rasplamsavati prave bitke. Ovdje je tek počinjao rat, s mnogo poginulih na objema stranama. Trajat će sve do 25. maja 1945. godine – čitavih šesnaest dana poslije završetka Drugog svjetskog rata. Borbe vođene od 16. do 18. aprila bile su žestoke, uz stalne juriše na ustaške utvrde. Iako su u njima s partizanske strane sudjelovale jedinice navikle samo na pobjede – 25. srpska divizija i 27. divizija – očajnički otpor ustaša bio je veoma uporan“.
Prvi put najcjelovitiju priču o bitki za Odžak čitajte u novom broju „Vojne povijesti“. Uz ovu glavnu temu, možete čitati još niz drugih članaka: kreće novi mali serijal o propasti francuske flote u Drugome svjetskom ratu; o vojnoj paradi pobunjenih Srba u Slunju lipnja 1995. godine; o letačkim znacima Zrakoplovstva JA/JNA; o tome kako je Zapad ukrotio vojsku; analizu o tome je li terorizam u Bosni i Hercegovini kontinuitet u pogodnom kontekstu ili izolirani slučaj... i još niz drugih tema.
Novi broj VP-a je na svim kioscima od petka 5. lipnja za samo 19,99 kuna, i to na 92 stranice!
rajkovačić je bio legenda,,, nakon 4 godina skrivanja po gudurama bosne krenuli partizani prema odzaku ,,, tad su brozovi partizani paltili glavom kao nikad prije i kao nikad poslje dooluje 1995