Prilikom okupacije Marinaca neprijatelj je bez borbe jakim tenkovskim snagama zaposjeo i Henrikovce, poljoprivredno dobro smješteno jedan kilometar južno od prometnice Nuštar-Marinci.
Cesta Nuštar-Marinci prelazila je preko dominantne kote Zidine, gdje se jednim krakom odvajala za Henrikovce. Vojno značajnu kotu, uzvisinu Zidine, branitelji su napustili bez borbe, ali je i neprijatelj nije znao vojno iskoristiti. Povlačenjem branitelja sa Zidina, položaj je jedno vrijeme bio ničija zemlja i neprijatelj je nesmetano koristio prometnicu Marinci Henrikovci. Mještani okolnih sela uzvisinu su zvali i Sv. Ana, po ostacima stare crkvice. Položaj Zidine, Sv. Ana s velikim ugostiteljskim objektom dominirao je nad cijelim Nuštrom. Ni danas nije jasno zašto se pored izričite zapovijedi 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije neprijatelj nije ukopao s jednom tenkovskom i jednom mehaniziranom jedinicom na koti Zidina, odnosno na rubu uzvisine prema selu, s kojeg ima Nuštar kao na dlanu.
Naime, nakon prvog napada na Nuštar neprijatelj ne zauzima cijelu kotu Zidine, već ukopava 7-8 tenkova uz cestu prema Henrikovcima i ulazi s nekoliko oklopnih vozila u krug ugostiteljskog objekta „Joja“. Pored neutvrđivanja Zidina ostaje nejasno i zašto u drugom napadu s tako malim snagama ulazi u Nuštar, osim ako je smatrao da će Nuštar lagano okupirati. Ali nakon slamanja neprijatelja u trećem napadu na Nuštar 5. listopada 1991. neprijatelj bez borbe povlači ukopane tenkove uz Henrikovačku cestu i napušta kotu Zidine.
Nakon prvog napada obrana Nuštra bila je osakaćena, nepotpuna jer su se garda i domaći branitelji povukli s položaja Zidine, a razbijena obrana na punktu Vikendice nije se ponovno formirala, tako da je ulaz u Nuštar bio otvoren.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. studenoga 2021.
