Od 1682. počinje porast broja pješačkih pukovnija u vojsci cara Leopolda I., tako da ih je godine 1698. brojala ukupno 37. U sljedeće dvije godine 8 pukovnija je raspušteno i Habsburška Monarhija u Rat za španjolsko nasljeđe ušla je s 29 pješačkih pukovnija. Do careve smrti broj pukovnija je ipak dosegao 38.
U razdoblju između 1650. – 1706. taktička podjela vojske bila je napravljena po bataljunima – jedan bataljun sastojao se od 5 ili više satnija, a svaka satnija imala je oko 204 vojnika. Pukovnija, čiji je broj vojnika bio normiran na 2040, se obično sastojala od dva bataljuna, koji se nisu nužno morali nalaziti na istom bojištu.
Od 1695. pješačke pukovnije imale su 12 satnija, sa 150 vojnika u svakoj te 3 bataljuna. Od početka Rata za španjolsko nasljeđe svaka satnija je imala po 8 grenadira, odnosno satniju od 100 ljudi. U ovo vrijeme pukovnija je normirana na 2400 vojnika.
Izvor: www.facebook.com/LaurusLeslaeana
