Naslovnica

Bitka kod Wagrama te susret Napoleona i Jelačića

Čudnom igrom povijesti hrvatski je ban, kao prvi vojskovođa poslije Napoleona, pobjednički ušao u Beč u ratu koji je tada potresao Habsburšku monarhiju!
19. prosinca 2014. u 13:41 2 komentara 3926 prikaza
JJ
Foto: www.mojapovijest.com

Nakon što je u travnju 1809. između Francuske i Pete koalicije ponovno buknuo rat, Napoleon je odmah preoteo inicijativu austrijskomu nadvojvodi Karlu, protjeravši njegovu vojsku sjeverno od Dunava. U svibnju su Francuzi zauzeli Beč. No onda se dogodilo nezamislivo: Napoleon je u blizini prijestolnice kod Asperna-Esslinga doživio prvi težak poraz. Ohrabrena pobjedom, austrijska je vojska krenula u ‘’pobjedu ili propast.’’ Skupivši golemu vojsku, Napoleon je iskoristio protivnikovu sigurnost i zametnuo odlučujuću bitku kod sela Wagrama u blizini Beča. Poučen lošim iskustvom iz bitke kod Aspern-Esslinga, sagradio je dva pontonska mosta preko Dunava i utvrdu na otoku Lobau. U noći sa 5. na 6. srpnja Napoleon je s golemom vojskom prešao Dunav i neprijatelje uhvatio nespremne. 

Ipak, austrijski su grenadiri nakratko zaustavili francuski napad, grčevito braneći strateški važne položaje Neusiedl i Wagram. Tada je do izražaja došao Napoleonov vojni genij. U središte svojih redova postavio je jaku bateriju od 100 topova, koja je kanonadama razorila austrijski centar. Zatim je zapovjedio generalima da udare na neprijatelja na svim stranama. Na bojnome polju najveće bitke u napoleonskim ratovima ležalo je oko 80 tisuća ranjenih i poginulih. Premda je broj žrtava s obje strane bio podjednak, Austrija je nakon četiri dana zatražili primirje, koje je dovelo do potpisivanja mira u Schönbrunnu kojim je Austrija izgubila, a Napoleon dobio Istru, Dalmaciju i veliki dio Banske Hrvatske s desne obale Save, pretvorivši ih u Ilirske provincije. Kada je francuska vojska prije bitke kod Asperna i Wagrama ušla u Beč Napoleon se uselio u carsku rezidenciju Schönbrunn. Ondje dok je 2. srpnja promatrao mimohod svojih pobjedničkih četa, prišao mu je maršal Massena i upozorio ga da je među gledateljima i mali “Pepi” Jelačić, sin slavnog austrijskog podmaršala. Massena je dobro poznavao Jelačićeva oca Franju, koji mu je 1799. pružio žestoki otpor kod Feldkircha i prisilio znatno nadmoćniju francusku vojsku na povlačenje preko Rajne. Osmogodišnji “Pepi”, budući hrvatski ban, u pratnji očeva prijatelja generala Marzianija promatrao je mimohod.

Poslije je Napoleon pozvao malog Jelačića da bi upoznao sina junačkog protivnika. Pomilovao je dječaka po kosi dok drugi tvrde da ga je od milja potegao za uho. Pritom je Napoleon pohvalio “Pepijeva” oca Franju. Usud povijesti odveo je poslije francuskog cara u zatočeništvu na otok Svetu Helenu, a Josipa Jelačića u vrh hrvatske politike revolucionarne 1848. godine. Čudnom igrom povijesti hrvatski je ban, kao prvi vojskovođa poslije Napoleona, pobjednički ušao u Beč u ratu koji je tada potresao Habsburšku monarhiju!