Još u kolovozu 1995. godine završeno je posljednje ispitivanje u letu bespilotne letjelice s autonomnom navigacijom prilagođene za veće udaljenosti (BL-ZTZ) i pridružene zemaljske nadzorne postaje (ZNP-ZTZ), koje su razvijene i proizvedene u tadašnjem Zrakoplovno-tehničkom zavodu (ZTZ), danas Zrakoplovno-tehničkom centru (ZTC) u Velikoj Gorici.
To je bio izuzetno kompliciran, zahtjevan i uspješan projekt, sa čime je do danas upoznat mali broj osoba i o čemu iz nepoznatih razloga gotovo da ne postoje zabilješke u dostupnim dokumentima Ministarstva obrane RH (MORH), a niti je to igdje naglašeno u referencama ZTZ-a / ZTC-a. Ta je letjelica bila u mogućnosti da uz siguran povratak u automatskom režimu dostigne rutu duljine veće od 300 km odnosno udaljenosti između početne i maksimalne točke i više od 100 km. Jedan od zagovornika što hitnije realizacije bespilotnih letjelica za Hrvatsku vojsku bio je vojni pilot, načelnik Odjela za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračnu obranu Glavnog stožera Hrvatske vojske (GSHV) brigadir Tomislav Magić. Njegov je prijedlog bio da se ova zadaća dodijeli ZTZ-u, koji je u svojoj strukturi, pored djelatnosti za remont i održavanje zrakoplova, izradu rezervnih dijelova te svih pratećih službi, imao i sektor za razvoj s već naslijeđenom reputacijom. Tijekom cijelog razvoja i proizvodnje sustava BL u ZTZ-u, brigadir Magić bio je glavni kreator i veza između potrebnih i uključenih struktura u MORH-u.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. prosinca 2022.
