Agresija, destruktivnost i okrutnost dio su ljudske prirode. Posebno do izražaja dolaze tijekom rata.
Ratovanje kao konflikt između dvije ili više nacija, plemena, društvenih klasa, postoji otkada je i ljudske vrste. Ovisno o intenzitetu, stvara velike ljudske i materijalne žrtve. Osim toga, stvara i junake i „one druge“. Kako je Ivan Klasić, jedan sasma narodski čovjek od radnika u drvnoj industriji, predratnom gigantu Šavriću, postao je jedan od junaka obrane Vukovara, grada heroja? Recepta nema, nije ga ni bilo. To se jednostavno desi a ti samo moraš slijediti nit koja te k tome vuče. Ivan Klasić, Krapinec, tu se i školovao, tu je i živio, radi u obližnjem Đurmancu, godine 1990. ulazi u sastav hrvatske policije. Ostvaruju se dječački snovi, oduvijek je htio biti policajac. On i prijatelj mu, pa i imenjak, Ivan Herceg, su sada već davne neke godine po okončanju osnovnog obrazovanja, krenuli za tom željom. No, tko zna iz kojih razloga, želja im nije ostvarena, rekoše im da nisu zadovoljili neke kriterije pa su krenuli nekim svojim drugim putevima. Sada, u godini velike promjene, u prelasku iz jednog u drugi društveni sustav, u godini stvaranja neovisne hrvatske države, prilika za ostvarenje dječačkog sna je tu. Uz to, vrijedi i biti jedan od onih koji će tu mladu demokraciju i željenu domovinu čuvati. Pa tako Ivan ulazi u sastav MUP-a, zapošljava se u Policijskoj upravi Krapinsko-zagorskoj. Službu dobija u susjednoj Pregradi, tu gdje danas živi. Tijekom službovanja završava i policijsku školu. Obavlja standardne poslove policijskog službenika.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. studenog 2022.
