Tijekom oružanih sukoba u povijesti korištena su sredstva, oružja kojima je temeljna i jedina namjena ratovanje, a izrađivana su, manjeviše serijski u arsenalima, namjenski organiziranim radionicama ili pogonima i uz njih improvizirana sredstva, oružja izrađivana od priručnih materijala u kućnoj radinosti, rijetko kad u više od jednog primjerka. Početkom 1991. godine tijek događaja ukazivao je na početak još jednog rata na ovim prostorima te se započelo s naoružavanjem.
Hrvatski branitelji su krenuli u Domovinski rat s malim brojem formacijskog oružja, većim dijelom iz policijskih skladišta ili uvezenog prije odluke UN-a o embargu zaraćenim stranama na uvoz oružja. Sve u svemu nedovoljno. U takvim trenutcima do izražaja je došla snalažljivost, znanje i sposobnosti pojedinaca koji su od metalnih otpadaka, automobilskih dijelova, ostataka uništenog ili oštećenog oružja izrađivali kratke strojnice, puške na sačmeno streljivo, pa čak i bacače! Lako je bilo u situacijama kada je trebalo osposobiti ili prepraviti staru, zahrđalu pušku ili koji drugi komad oružja ali daleko veći je izazov osmisliti i proizvesti vatreno oružje u garaži, na hobi tokarilici i glodalici, sa “znanjem“ o oružju stečenim iz par stručnih knjiga i časopisa ili kopiranjem već postojećih konstrukcija. U nešto boljem položaju su bili oni koji su naišli na odobravanje u poduzećima gdje su radili, pogotovo ako je poduzeće pokazalo zanimanje za izradu oružja u većem broju komada.
Broj “proizvođača“ i modela nikad neće biti poznat u potpunosti jer je gotovo svako selo imalo majstora koji je “iz glave“ konstruirao i izradio od vodovodnih cijevi i sličnih materijala nekakvu pušku. U takvim uvjetima iz radionice nisu nikad izašla dva ista primjerka. O kvaliteti i sigurnosti takvih uradaka govori podatak da je takvo oružje služilo za ispaliti dva-tri metka (u najboljem slučaju) u prilikama kad bi se moglo zarobiti pravo oružje od neprijatelja ili, u krajnjoj nuždi, za obranu. Većina oružja iz kućne radinosti nikad neće biti izložena, predstavljena javnosti i obrađena u stručnoj literaturi jer se u pravilu čuva u obitelji i služi za pokazivanje potomcima, čime se u to kritično vrijeme branila domovina.
Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u svibnju 2011. godine.
Onda smo morali izrađivati takvo oružje zbog embarga međunarodne zajednice, istre one zajednice koja od Hrvatske danas očekuje suradnju na svim poljima. Iako nas je ta zajednica osudila 1991 na smrt. To je ta poštena zapadna demokracija o kojoj svivi pričaju dok se dok joj se klanjaju.