Zatekne li životni put kojeg putnika nenamjernika k istoku Hrvatske, malom i mirnom selu zračne udaljenosti od Vukovara tek petnaestak kilometara, a okruženom selima Gabošem, Markušicom, Karadžićevom i Ostrovom, većinom naseljenom dobroćudnim zagorskim stanovništvom, znat će da se našao u Jarmini, mjestu u sjeverozapadnom dijelu Vukovarsko-srijemske županije. Ovo tiho slavonsko selo nemirni duh rata nije zaobišao devedesetih godina prošloga stoljeća kada ga je pogodio sav užas ratnoga stradanja. Svoju ratnu priču, priču ovoga hrvatskoga sela pristali su sa mnom podijeliti dragovoljci Domovinskoga rata, Petar Delaš (1960.), dipl. agronom i teolog te njegov suborac Stjepan Nemec (1965.), obojica rođeni Jarminčani.
Ova su dvojica hrabrih hrvatskih branitelja zajedno sa svojim suborcima, mještanima, spremno stali braniti svoj dom od agresorske ugroze. Budući da je Jarmina početkom rata bivala okružena selima pretežito naseljenima srpskim stanovništvom, predstavljala je brz i lak plijen u nepoštenom prisvajanju hrvatskoga teritorija od strane srpskoga agresora. Kako je rat Hrvatsku zatekao gotovo goloruku Jarminčani su samostalno organizirali obranu svoga sela i gotovo godinu dana prije službenoga dolaska Hrvatske vojske (postrojbi HV-a) u mjesto. Po tome je ovo mjesto itekako jedinstveno, organizirajući samostalnu obranu, štitilo je jedini ulaz u nepokorene Vinkovce, uz Vukovar, glavnu metu agresora u ovome dijelu Hrvatske.
