Nakon prelaska Baltičkog mora 1630. godine, švedske su snage pod vodstvom kralja Gustava Adolfa ušle u Tridesetogodišnji rat.
Pozadina bitke
Nakon sklapanja savezništva s Francuskom i nekoliko protestantskih njemačkih zemalja, švedski je kralj posjedovao vojsku od 13 000 ljudi. Zapovjednik vojske Katoličke lige, Johann Tserclaes, odbacio je sva upozorenja o prijetnji sa sjevera, Švedskoj, te je nastavio borbe u sjevernoj Italiji. Tek je početkom 1631. godine, nakon završetka talijanskih operacija, odlučio krenuti na sjever kako bi se obračunao sa Šveđanima.
Tijekom svoje vladavine, švedski je kralj Gustavus uspješno gradio vojna savezništva te ojačao svoju vojsku.
Nakon što su vojske krenule jedna prema drugoj, našle su se ispred izborne kneževine Svetog Rimskog Carstva, Saske. Sasku u to vrijeme još nije pogodio rat te je bila bogata i uspješna. Kako bi lakše prošao kroz Sasku, Tilly je zatražio dopuštenje birača Svetog Rimskog Carstva Ivana Jurja I. Zahtjev je odbijen jer je Ivan Juraj I. htio ostati neutralan. Zbog velike potrebe za hranom i sprječavanja švedsko-saskanskog savezništva, Tilly je napao Sasku.
Slika: švedski kralj Gustav Adolf
Vojske su krenule jedna prema drugoj te su imale vrlo različite formacije. Gustavovo pješaštvo sastojalo se od mješavine lakog i teškog pješaštva s nekoliko linija mušketira. Tako je imalo linearnu formaciju uz 6 dvostrukih redova mušketira ispred teških kopljanika. Kako su Šveđani uvježbali istovremenu paljbu, mogli su istovremeno izbaciti veliku vatrenu moć prema neprijatelju u vrlo kratkom vremenu.
Iako je topništvo tog vremena bilo sporo i teško, Šveđani su uspjeli razviti lagane topove kalibra 47 milimetara (3 pdr) te implementirati u svoju vojsku.
Vojnici Katoličke lige bili su u španjolskim "tercio" formacijama. Formacije su se sastojale od oko 1 500 zgusnutih vojnika od kojih su većina bili kopljanici. Postojale su četiri grupe mušketira te su bili postavljeni na kutove ili na određene strane formacije. Zbog takvog postavljanja, samo je dio mušketira mogao biti angažiran u bitki. Iako je "tercio" formacija bila snažna i defenzivna, nije imala topništvo. Konjica se također razlikovala. Švedski su konjanici koristili brze juriše i mačeve, dok su vojnici Svetog Rimskog Carstva koristili taktiku poluokreta s pištoljem.
Slika: Johann Tserclaes
Nakon početka invazije Saske, Ivan Juraj krenuo je s vojskom prema Šveđanima kako spojili snage. Spajanje se dogodilo sjeverno od Leipziga gdje su se pripremali dočekati Tilly-a koji je zauzeo grad 15. rujna. Nakon uspješnog zauzimanja Leipziga, Tilly je saznao za Šveđane i njihovu vojsku. Iako nije htio napustiti gradske zidine i obrambeni potencijal grada, njegov konjanički zapovjednik general Gottfried Heinrich Graf zu Pappenheim htio je što prije napasti te je odjahao s vojskom prema sjeveru.
Slika: zapovjednik Gottfried Heinrich Graf zu Pappenheim
Nakon susreta s neprijateljem u predvečerje 16. rujna, javio je Tilly-u da se nije mogao povući. Tako je Tilly morao odmarširati sjeverno kako bi spasio svog generala.
Bitka
Tilly je postavio svoju vojsku između sela Seehausena (danas Göbschelwitz) i Breitenfelda te je postavio sedamnaest tercija s topništvom na čelu. Konjaništvo je bilo postavljeno na krilima formacije. Marširajući južno, Gustav i njegovi saveznici prešli su rijeku Loder te se pripremili za bitku. Švedsko je pješaštvo krenulo u dvije linije s većinom konjanika na desnoj strani, iako je dio bio lijevo i u sredini. Vojnici Saske i ostali saveznici bili su na lijevoj strani te produžili formacijsku liniju. Bitka je započela oko podneva s dva sata izmjene topničke vatre.
Tijekom izmjene vatre, Šveđani su ubrzo pokazali svoje topničko umijeće bržom paljbom topova. Nakon što je topništvo utihnulo, Pappenheim je otvorio bitku sa sedam napada na švedsku desnu stranu. Sedam puta je i odbačen te je švedski general konjice Johan Baner krenuo u protuofenzivu. Na desnoj strani, Tilly je naredio svom konjaništvu da odmah napadne. Ubrzo su razbili borbene linije vojske Saske. Nakon takvog razvoja događaja, zapovjednik carske vojske usmjerio je svoje tercije da započnu napad na desnu stranu švedske obrane kako bi "počistio" vojsku Saske te napao švedsku lijevu stranu.
Nakon što je shvatio da saveznici padaju pod Tillyjevim napadom, Gustav je poslao svoju drugu liniju, pod vodstvom generala Gustava Horna, da spriječe vojsku Katoličke lige. Njegove su snage počele žestoko bombardirati neprijatelja.
Zbog Tillyjevog napada, švedska je lijeva strana bila izvan bitke te je Gustav počeo slati te vojnike u borbu. Uz Banerovu tešku konjicu i dio pješaštva, Gustav je osobno vodio svoju laku konjicu kako bi porazio carsko topništvo.
Nakon što je Gustav zauzeo topove, oni su uskoro bili okrenuti prema krilima i pozadini Tillyjeve formacije koja se kretala veoma usporeno. Uz tešku vatru na nekoliko strana bojišta, Tillyjevo je napredovanje uskoro zaustavljeno. Unatoč činjenici da su imali više žrtava nego Šveđani, carska je vojska držala svoje položaje do predvečerja kada su borbene linije počele "pucati po šavovima".Tilly je ubrzo ranjen te izvučen s bojišta. Povlačenje je uskoro postalo bježanje jer je vojska Katoličke lige izgubila koheziju i jedinstvo te pobjegla s bojišta
Zaključak
Gustav je izgubio 3 000 - 3 500 ljudi, dok su njegovi saveznici pretrpjeli 2 000 žrtava. Tilly je izgubio ukupno 7 000 - 7 600 ljudi uz 6 000 zarobljenih. Većini je zarobljenika dopušteno priključivanje švedskoj vojsci. Ovo je bila ključna protestantska pobjeda. Na bojištu Breitenfelda uništena je Tillyjeva snažna vojska. Zbog Gustavove pobjede, druge su ga njemačke zemlje počele podržavati te je Francuska vlada počela slati izdašniju financijsku pomoć. Pobjeda kod Breitenfelda bila je potvrda Gustavove nove, kombinirane vojne doktrine u kojoj pješaštvo, topništvo i konjica rade zajedno s istim ciljem.
Bitka za Breitenfeld - ukratko
17. 9. 1631 tijekom Tridesetogodišnjeg rata (1618. - 1648.)
Protestanti
Gustav Adolf
Ivan Juraj I.
41 500 vojnika
Katolici
Johann Tserclaes
Gottfried Heinrich Graf zu Pappenheim
31 300 vojnika
Izvor: Kennedy Hickman, MH
>>Religijski rat - "Ubili smo Boga u Magdeburgu!"
