Još od 1960. godine, dio Izraelskih obrambenih snaga (IAF), igra ključnu ulogu u obrani Izraela. Sposobnost izraelskog ratnog zrakoplovstva da osigura zračnu nadmoć na bojištu te brani civilno stanovništvo od neprijateljskih zračnih napada omogućila je Izraelskim obrambenim snagama da uživaju u velikoj prednosti u sukobima i ratovima, piše Robert Farley i portal Warisboring.
U isto vrijeme IAF je pokazao svijetu kako može napasti i neutralizirati važne ciljeve s vrlo velike udaljenosti.
Do dominacije IAF-a dolazi zbog efektivnog i efikasnog uvježbavanja, proučavanja slabosti neprijatelja te vrlo dobrog pristupa projektiranju i implementiranju borbenih sustava. Tijekom proteklih godina Izraelci su popunjavali svoje eskadrile IAF-a različitim borbenim lovcima – iz Francuske, SAD-a i iz vlastite proizvodnje.
Izgleda da su Izraelci postali najučinkovitiji kombinacijom zadnje dvije navedene opcije, respektivno.
Izraelski tehnološki počeci IAF-a
Početkom razvoja IAF-a, Izrael je kupovao borbene sustave od koga god je mogao. To je značilo da su Izraelske obrambene snage često upotrebljavale različitu opremu od nekoliko europskih proizvođača. Do kraja 1950-ih godina, Izrael je počeo dugoročno surađivati u trgovini oružja s nekoliko zemalja – najviše s Ujedinjenim Kraljevstvom te Francuskom. Odnos s Francuskom tijekom vremena itekako je napredovao te je vrlo brzo stigla u Izrael visokotehnološka oprema koja je uključivala lovce Mirage te tehničku pomoć za izraelski nuklearni program.
Lovci Mirage činili su srce izraelskog ratnog zrakoplovstva 1967. godine u Šestodnevnom ratu, gdje je Izrael uništio ratno zrakoplovstvo svih svojih susjednih zemalja u samo nekoliko sati sukoba. Međutim, 1967. godine Francuska je Izraelu nametnula embargo te tako ostavila Tel Aviv na cjedilu. IDF je trebao više lovaca te je trebao bolje i jače sposobnosti koje Mirage nije mogao imati za kopnene udare srednjeg dometa. Pod takvim okolnostima, Izrael je usvojio strategiju ''krađe'' određenih stvari koje su mu potrebne. Kako bi dopunio tehničke karakteristike svojih aviona, Izraelci su "pokupili" tehnologiju aviona Mirage putem špijunskih službi (vjerojatno uz prešutno dopuštenje francuskih vlasti).
Novi je projekt rezultirao s dva lovca, IAI Nesher te IAI Kfir. Kfir je posjedovao puno snažniji američki motor te je nekoliko godina bio primarni lovac izraelskih zračnih snaga. Oba su se aviona vrlo dobro prodavala – Nesher je prodan u Argentinu, dok je Kfir prodan u Kolumbiju, Ekvador te Šri Lanku.
Ova je investicija pomogla razvoju izraelskog svemirskog programa te izraelskoj ekonomiji. Vrlo velike investicije u vojne tehnologije često ne donose velike inovacije u civilnoj tehnologiji. Međutim, investicije u Izraelu dovele su do ranog razvoja izraelskog civilnog sektora tehnologije. Ovakvim se uspjehom pokazalo da se Izrael može okrenuti prema svojoj neovisnoj svemirskoj tehnologiji.
Unatoč svemu, Izrael je nastavio investirati u strane avione. IDF je kupio američke avione F-4 Phantom krajem 1960. te F-15 Eagle sredinom 1970. godine.
Kao SSSR te SAD, IDF je smatrao kako će miks različitih lovaca ispunjavati izraelske potrebe. Uskoro je došlo do razvoja Lavija, laganog višenamjenskog lovca koji može dopunjavati američke lovce F-15 Eagle.
Lavi je posjedovao nekoliko sustava pod licencijom SAD-a te je izgledao slično kao F-16, samo s nešto drukčijim krilima. Međutim, vojno-tehnološki okoliš itekako se promijenio. Razvoj Lavija od nule zahtijevao je vrlo velike investicije za avion koji je imao marginalne prednosti pred američkim F-16.
U kolovozu 1987. godine, izraelski je parlament ugasio projekt Lavi. Svi ljudi i radnici koji su bili povezani s projektom protestirali su zbog gašenja. Uskoro je plan za ponovno oživljavanje Lavija propao te je Izrael kupio veliki broj aviona F-16.
Zaključno s time, projekt Lavi "ubio" je izvoz američkog F-22 Raptor aviona.
Izrael je podijelio tehnologiju Lavija s Kinom (nastanak kineskog aviona J-10) te je nakon toga američki Kongres zabranio izvoz aviona F-22.
Alternativa
Umjesto da razvija svoje lovce, Izrael je odlučio modificirati avione koje kupuje od SAD-a. Avioni F-151I Thunder te F-16I Storm nadograđeni su da bi bili optimizirani za Izraelske obrambene snage.
Oba aviona imaju povećan operativni domet te se tako Izraelske obrambene snage mogu efikasno boriti s velike daljine. Avion F-15I, varijacija aviona F-15E Strike Eagle glavna je napadna platforma dalekog dometa. Danas IAF poduzima korake kako bi se moglo što lakše pristupiti kupnji modificiranog američkog aviona F-35.
>>Napad Izraelaca na irački nuklearni reaktor 1981. godine
>>Britanski vojni stručnjak: "Izrael mora napasti Iran!"
"Tajna" dominacije Izraelskog ratnog zrakoplovstva (ali ne samo zrakoplovstva) se zove Americki porezni obveznik koji je sve avione koje su im poklonjeni platio. Izrael s populacijom od 8 miljuna ljudi (2 miljuna su Arapi) i GDP-om od 296 milijardi $, ima vise aviona nego Velika Britanija, Francuska, Njemacka ili Italija koje imaju od 6 (Italija) do 11 puta (Njemacka) veci GDP od Izraelskog aparthejda. Ista je stvar po broju tenkova gdje ih Izrael ima 10 puta vise od recimo Njemcake ili Velike Britanije (s 10 puta manjim GDP-om ?). Izrael koji ne proizvodi podmornice ima 6 ("poklon" od Njemackih poreznih obveznika) za razliku od Njemacke koja ih proizvodi i ima ih samo 5. To je "tajna" a ima veze s Federal Reserve Bank ciji je trenutno zamjenik guvernera Izraelski drzavljanin Staney Fisher, dok je "naravno" guverner isto tako cionista Jannet Yelen. Eto "tajne". Kada drugi placaju ima se na bacanje. To je ta "tajna".