Nakon koncila u Troyesu, Hugo de Payenes vratio se u Palestinu. Međutim, mnogi njegovi poručnici ostali su u zapadnoj Europi, gdje su skupljali novake, prikupljali donacije i uspostavljali administraciju.
Iako u toj fazi još nisu postojali jasno definirani naslovi i funkcije templarskih službenika, zapisi iz toga razdoblja govore o „prokuratorima“, „senešalima“ i pokrajinskim majstorima. Čini se da je Payen de Montdidier, jedan od devetorice utemeljitelja Reda, zapovijedao Francuskom sjeverno od Loire, Hugu de Rigaudu darovana su neka područja u Carcassonni, Pierre de Rovira dobio je dijelove Provanse, a budući majstor (meštar) Reda Everard de Barres dijelove Barcelone. Te su donacije mogle iznositi i samo jedan „denier“ ili su bile u obliku zakupa male zemljišne parcele ili konja, mača, oklopa, pancirne košulje, pa čak i hlača.
Osim toga, Redu su darovani i veliki posjedi ili dragocjena prava na trgovinu ili upravljanje mlinovima, što su darovali velikaši poput vojvode Britanije ili Eleonore Akvitanijske koja je templare oslobodila plaćanja lučkih pristojba u La Rochelli. Templare je u Engleskoj velikodušno dočekao kralj Henrik I. nakon čije je smrti osnovano templarsko sjedište u župi sv. Andrije u Holbornu, pokraj sjeverne strane današnje Chancery Lane. Najviše zemljišnih posjeda templari su dobili u Lincolnshireu i Yorkshireu. Ti su posjedi bili različitih veličina, a templari su davali u najam manje posjede, dok su većima upravljali sami.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. travnja 2018.
