Slušajući tragične obiteljske priče često se pitamo kako se čovjek uopće uspije nositi i preživjeti s tolikom količinom boli. Još mi je živo u sjećanju razgovor u kojem majka koja je izgubila sina jedinca pita drugu koja je izgubila više sinova kojoj je od njih dviju teže. Je li teže njoj koja je izgubila jednoga jedinoga sina koji joj je bio sve ili drugoj koja je izgubila sve i više nema nijednoga?
U Vukovaru su u Domovinskom ratu, što je ne samo široj javnosti, nego i mnogim našim sugrađanima nepoznato, brojni roditelji ostali bez više djece koja su bila branitelji. Obitelji Živković, Kolak, Bošković, Došen, Šego, Kraljević, Mudrovčić, Sremac, niz je stravično dugačak, samo su neke od njih.
Luca rođ. Čavar i Vinko Dragičević u Vukovaru su izgubili sinove Marinka i Marka, obojica dragovoljci Domovinskoga rata, pripadnici 4. vukovarske bojne 3. gardijske brigade ZNG-a, poznatije kao Opatovačke bojne. Marinko Dragičević Karo rođen je 30. prosinca 1963. u Vukovaru. Pohađao je Osnovnu školu „Vladimir Nazor“, a dva razreda srednjega usmjerenog obrazovanja završio je u tadašnjoj školi „Tomo Goreta“ koja se nalazila u zgradi današnje vukovarske gimnazije. U Rijeci je završio izobrazbu za brodoskelara pa je nakon školovanja neko vrijeme radio u Brodogradilištu „3. maj“. Po povratku u Vukovar zaposlio se kao ličilac i fasader. Slobodno vrijeme rado je provodio na Dunavu, često posuđujući od oca čamac kojim se s prijateljima vozao rukavcima i išao na kupanje i ribarenje.
Marko Dragičević rođen je 2. ožujka 1969. godine. Pohađao je istu osnovnu školu kao i njegov stariji brat, a srednju trgovačku školu završio je u Osijeku.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. srpnja 2018.
